Izlet u Pag

Susret s koludricama s Cresa, Krka, Raba i Paga

(M. Ivana)

I kamen priča – Pag 2009.

Gospodnja su vremena… mjesec rujan, dan deseti, sudionice CIB-a užurbano se spremaju da budu na vrijeme u autobusu koji kreće za Pag. Dan, malo je reći prekrasan, sunčan, niti je vruće, a niti hladno. Budući da idemo na Pag, to nam ulijeva nadu i daje nam naslutiti: bure ne će biti.

Jako brzo ugledasmo suncem obasjani Velebit. O te stine i kamenje sivo! Suncem obasjani vrhunci i kamenjar Velebita, boje mijenjaju, čas su zlatne, čas ljubičaste, a ti vrhovi kao uzdignute ruke nebu, hvale Boga, i kao da nam žele reći: “Dobro nam došli na otok Pag.” Gdje god okom skreneš, skoro pa skoro samo kamenje, zar tu života ima? I te kako da ima! Pa tu je Solana, i Paška sirana, gle tamo među kamenjem i stado ovaca se vidi jedno, drugo… Pa da taj kamen kao da život daje, zar stvarno tu ičeg ima? I dok tako uživamo u ljepoti kamenog pejsaža, naše sudionice CIB-a, stalno škljocaju ne bili ovjekovječile blistavi Velebit i, dakako, to divno plavo more koje se leluja na laganom povjetarcu te nam veli: “Bit će bure.”

Stigosmo u grad Pag. Laganim koracima krenuli smo prema samostanu naših koludrica. Dočekaše nas razdragane sestre i njihove „razigrane“ čipke. Nakon što smo se pozdravili i upoznali, dakako, krenuli smo u obnovljenu samostansku crkvu svete Margarite. Majka opatica M. Benardica zaželjela je dobrodošlicu svim sudionicama CIB-a svima ugodan boravak u njihovoj sredini. Naš posjet Pagu i paškom samostanu započeo je liturgijsko-misnim slavljem koje je predvodio otac Jozo, prior Ćokovca, zajedno sa župnikom don Igorom i njegovim kapelanom don Stipom.

Nakon misnog slavlja krenuli smo prema paškoj katedrali; tu nas dočekaše razdragani narod i najmlađa grupa kulturno-umjetničkog društva „Družina“ koja nam je zaplesala paški tanac. Divili smo se vještini i izdržljivosti tih djevojčica i dječaka te njihovoj prekrasnoj narodnoj nošnji ukrašenoj paškom čipkom. Naravno, fotografiranje nije izostalo. Nakon tog ugodnog i prekrasnog iznenađenja vedra i ozarena lica vratismo se u samostan, gdje nas dočeka prostrt obilan stol na kojemu su bili svi mogući specijaliteti i delicije grada Paga, Raba, Krka i Cresa. Među nama bile su prisutne, također, opatice i sestre spomenutih samostana. Za ovu prigodu naše paške koludrice pripremile su prigodnu izložbu svojih čipka i drugih ručnih radova, također i izložbu fotografija, te su nam time htjele pokazati, osim molitve, svoje prošle i sadašnje aktivnosti.

Za sve sudionice i goste pripremljen je ručak u hotelu “Pagus”. Tu je izrečena dobrodošlica gradonačelnika grada Paga, gosp. Fabijanića, koji je nakon objeda svima prisutnima podijelio prigodne darove. Okrijepljeni slasnim i bogatim objedom, krenuli smo opet prema katedrali, gdje nas je dočekao župnik i govorio nam je o povijesti grada i katedrale, te smo imali priliku pogledati i to kameno zdanje koje je pomalo nagrizeno solju, koja je neminovni „privjesak“ bure. Međutim, da bismo svi zajedno bolje doživjeli – za tako kratko vrijeme – ljepotu i skladnu arhitekturu grada Jurja Dalmatinca, naši domaćini su nam organizirali polazak na takozvani Vidikovac, s kojeg puca pogled na grad Pag i velik dio otoka te na stasit i gordi Velebit, koji ulijeva nadu tom gradu, kao i cijelom otoku, te daje snagu i čvrstinu da se hrabro odupre svim nedaćama koje su ga pratile u povijesti.

Pogled je prekrasan. Fotografiranju nije bilo kraja. Međutim, tog popodneva bilo je puno vjetra koji nas je brzo potjerao u autobus. Vratismo se u samostan, i opet uz obilat stol. O te brižne koludričke ruke što sve nisu kadre učiniti da pogoste svakoga gosta kao samog Krista. Baš nam je dobro prijalo to osvježenje i okrjepa! Nakon veselog druženja i okrjepe sudionicama CIB-a uručeni su pokloni paških koludrica, a onda smo se srdačno pozdravili sa sestrama te krenuli prema Zadru. Sunce je već zašlo, a mi se sretne i zadovoljne, pune dojmova, zdravo vratismo kući zahvaljujući Gospodinu i na ovom danu – daru Boga Stvoritelja – koji nam je i ovaj put otkrio da je Gospodnja zemlja i sve na njoj, dakle i taj kamen – koji svojom čvrstinom, iako na prvi pogled izgleda kao da je sve oko njega pusto, i svojom ljepotom – slavi Gospoda.

M. Ivana Sikirić