Communio Internationalis Benedictinarum

Susret s koludricama iz Šibenika, Trogira i Hvara

(M. Vekenega, M. Benedikta, M. Anselma)

Posjet Šibeniku

Sudionice konferencije Međunarodne zajednice benediktinki koja se održava u našem samostanu u Zadru, uz našu Č. M. Anastaziju i još pet sestara posjetile su u petak 11. rujna šibenski samostan benediktinki sv. Luce.

Spuštajući se niz „skaline“ ugledale smo benediktinski renesansni kompleks benediktinki koji čine samostan i crkva sv. Luce iz 1639. godine, smješten u povijesnoj i zaštićenoj jezgri grada Šibenika.

Sestre su nas srdačno primile, pozdravile i uvele u crkvu gdje je misno slavlje predvodio biskup šibenski Ante Ivas. Uputio je pozdravnu riječ svim sudionicama i posebno pozdravio našu Č. M. Anastaziju rekavši kako se u samostanu sv. Marije nalazi „krsni list grada Šibenika“. U homiliji je govorio o benediktinskoj nazočnosti na području Šibenske biskupije, te istaknuo veliki značaj benediktinskog reda u povijesti Šibenske biskupije. Potom je govorio o svom doživljaju benediktinskog reda. Kazao je kako je u djetinjstvu prvi puta doživio iskustvo onostranosti i svetosti u samostanu sv. Luce, gdje je prvi put došao sa svojom majkom kao mali dječak kod jedne sestre. Ta iskustva utjecala su i na njegov hod prema svečeništvu. Zahvaljujem Gospodinu za benediktinke i za sve što su učinile i što čine gradu Šibeniku i njegovim vjernicima – rekao je biskup.

Nakon ugodnog druženja sa sestrama samostana sv. Luce pošle smo u razgledavanje grada i katedrale sv. Jakova gdje nas je dočekao biskup Ivas i ukratko ispričao povijest katedrale.

U katedrali je nekoliko grobnica šibenskih biskupa. Nama najdraža grobnica je biskupa Srećka Badurine. Tu smo se pomolile i preporučile u zagovor ( svetog ) biskupa Srećka.

Iz katedrale članice CIB-a, sestre iz Zadra: Č. M. Anastazija, priora M. Anselma, M. Tarzicija, M. Benedikta, M. Ivana, M. Vekenega, iz Hvara Č. M. Metilda, M. Ivana, iz Trogira M. Alojzija, M. Katarina, iz Šibenika M. Hildegarda, M. Fortunata zaputile smo se prema autobusu i pošle prema svetoj rijeci Krki.

M. Vekenega Križanac

Slapovi Krke

Nakon susreta s benediktinkama iz Šibenika, Trogira i Hvara, imale smo sv. Misu koju je predvodio biskup Ivas! Sa sestrama smo se okupile u blagovaonici, a dočekala nas je mala skupina pjevača. Otišle smo razgledati katedralu Jurja Dalmatinca. O njoj nam je kazivao biskup. Bilo mu je drago da idemo na slapove rijeke Krke. Rekao je : Za nas Hrvate, Krka je uz rijeku Jadro, sveta rijeka jer su se i u njoj krštavali Hrvati! Nakon razgledavanja katedrale, pomolile smo se i na grobu biskupa Srećka Badurine. Krenule smo autobusom prema nacionalnom parku Krka!

Nacionalni park Krka je smješten u blizini Šibenika. Rijeka Krka je poznata po brojnim vodopadima koji su nastali taloženjem sedre, posebne vrste vapnenca. Ovo je područje izrazito bogato i raznolikom florom i faunom. Nacionalni park Krka obuhvaća područje uz rijeku Krku koja izvire u podnožju planine Dinare kod Knina, teče kroz kanjon dug 75 km, protječe kroz Prukljansko jezero, te utječe u Šibenski zaljev. Prostire na 142 kvadratna metra, od kojih 25,6 kvadratnih kilometara čini vodena površina. Rijeka Krka danas ima 7 sedrenih slapova i njezine ljepote predstavljaju prirodni krški fenomen, te je 1985. proglašena Nacionalnim Parkom, koji se preporučuje posjetiti u proljeće i ljeti jer tada su u punom sjaju, a možete se i osvježiti u čistoj vodi.

Na lijevoj obali Krke se nalaze mlinice ( mali mlinovi, služe za mljevenje pšenice i kukuruza ) na slapovima od kojih su neke i danas u uporabi.
Rijeka Krka jedna je od najatraktivnijih i najneobičnijih među zaista brojnim prirodnim ljepotama kojima Hrvatska obiluje, a ono po čemu zaslužuje ove epitete ponajprije je njen smještaj. Naime, 72,5 kilometra duga rijeka teče od Knina do Šibenika, najčešće krševitim područjem.
Kanjon rijeke Krke, usječen u kamenu zaravan, spada među svjetska čuda prirode.

Skradinski buk sa 17 prekrasnih malih slapova koji se s visine od 45,7 metara kaskadama spuštaju prema ušću, najmirniji i najidiličniji su dio ljepotice Krke, rijeke koja svoju snagu, mistiku i ljepotu u najvećoj mjeri iskazuje upravo u kanjonu.

Vožnja brodom Nacionalnog parka “Krka” nudi mogućnost uživanja u modrini Krke, ali i pogledu na sure okomite stijene, bujnu i bogatu vegetaciju uz obalu, neobično velik broj ptica, ništa manje riba… a istodobno je na obali moguće vidjeti stare srednjovjekovne utvrde – Bogočin – grad (ili Vilin – grad) iz 9. stoljeća te vrlo atraktivne tvrđave Nečven – grad i Trošenj – grad, smještena jedna nasuprot druge na suprotnim obalama strmog kanjona, izgrađene radi čuvanja i nadziranja strateški važnog mosta preko rijeke čemu su i služile od 15. do 18. stoljeća. Vožnja kanjonom završava posjetom srednjovjekovnom pravoslavnom manastiru Svetog arhanđela Mihajla, duhovnom središtu pravoslavne dalmatinske eparhije, a za one željne šetnje nakon vožnje brodom svakako je zanimljiva mogućnost i posjet obližnjem nalazištu velikog vojnog rimskog logora Burnum iz 1. stoljeća prije Krista, odnosno Manojlovačkim slapovima, najvišim (59,6 metara) slapovima na Krki, ali i najnepristupačnijim i najdivljijim zbog čega ih do sada još nitko nije sustavno i detaljno istraživao.

Svako je srce nas hodočasnica bilo ispunjeno ljepotom, a posebno smo to primjetile na sudionicama CIB-a, kojima je to prvi doticaj s tim ljepotama. Stvoritelj nama je pripremio te ljepote. U restoranu nas je dočekao objed kojeg smo lako pojeli jer to su specijaliteti mjesta, a šum slapova nam je bila prirodna glazba.

M. Benedikta Perinčić

Visovac 

Iz predivne Šibenske katedrale dolazimo na ulaz rijeke Krke, „svete rijeke“, kako ju je nazvao Mons. Ante Ivas. Dočekala nas je svojim predivnim krajolikom, slapovima, koji ljepotom i svojim žuborom svakom posjetitelju žele dobrodošlicu. Nakon objeda u restoranu „Krka“ stala sam nijemo pred našom poviješću, dalekom, veselom i tužnom.

Krenule smo prema brodu koji vozi na Visovac. Spuštale smo se niz jezero stepenicama do brodića koji će nas odvesti na Visovac. Vozeći se, gledam jezero, modro, valovito, valovi nas žele umiti, osvježiti. Mislim na psalmistu kako pjeva u Ps 18, 11:

- Na keruba stade i poletje; Na krilima vjetra zaplovi.
i mi za 44. min. dođosmo na predivni Visovac. Brod se približava i veže se za kraj. Stigle smo na Visovac. Gledajući divotu koju nam je Bog dodijelio pjevamo s Danijelom 3:

- … Zemlja neka blagoslivlja Gospoda. Bregovi, brežuljci, sve raslinstvo. Izvori, mora, rijeke, sve pitome i divlje životinje, blagoslivljajte Gospoda, sinovi ljudski blagoslivljajte Gospoda…

Dolazi veseo vodič, pozdravlja sestre na engleskom, prihvaća grupu i vodi nas kroz lijepo uređen park. Zadivljene gledamo i u toj oazi mira vidimo labudove, koku s pilićima, patke i sve ostalo. Sjetih se one Isusove koju nam je zabilježio sv. Marko 6,31:

- Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.
Razgledavamo crkvu, muzej, okoliš i na kraju se dođe na zdenac koji nam je služio za oživljavanje u Duhu, susret Isusa i samaritanke. Crpeći živu vodu Isusa Krista veselo, veselo napuštamo Visovac.

M. Anselma Stulić