Slavimo 920 godina od posvete bazilike sv. Marije 1091.-2011.

Trostruki jubilej benediktinki sv. Marije

Održale stijeg Čike i Vekenege

»Sjećajući se prošlosti gradimo budućnost« – geslo je trostruke proslave benediktinki sv. Marije u Zadru održane od 27. do 29. listopada 2011. godine u samostanu sv. Marije u Zadru. Ta druga najstarija ženska benediktinska zajednica u svijetu proslavila je 920 godina od posvete bazilike sv. Marije, 900 godina od preminuća Vekenege, prve nasljednice njihove utemeljiteljice opatice Čike i 20 godina od smrti opatice Benedikte Braun, obnoviteljice srušenog samostana. Brojni puk, uglednici iz kulture, predstavnici vlasti, pohodili su samostan sv. Marije koji je otvorio vrata poštovateljima sv. Benedikta i koludrica.

U četvrtak 27. listopada u svečanom govorno-glazbenom programu koludrice su predstavile povijest te najstarije redovničke zajednice u Hrvatskoj u kojoj su s jedne strane bili osvajači, a s druge koludrice, braniteljice sakralnoga blaga. Predvođene opaticom Anastazijom Čizmin, s djecom Osnovne glazbene škole sv. Benedikta koludrice su pjevale laude iz 12. st., »Sanctus« iz Kartulara sv. Marije u 11. st. i drugo.

»U kapitulu naš se rod sklanjao i klanjao. Tu su seljanke vezle čipke, molitve nizale opatice, pisale kodekse. Tu su bile riznice, knjižnice, misnice, brevijari, dok su okolo gorjeli požari i pustošile pohare: Mlečani, križari, Turci i moderni barbari. Našle su sestre vremena za pouke hrvatskih kćeri i za pomoć namjerniku, siromahu, i da štite blago minulih vremena: srebro, zlato, slike, prastare note, zapise, pergamene, bez čega bismo bili tek bezvrijedne prošlosti sjene. Povijest koludrica sv. Marije, kao i mučenička kob Zadra, bila je teška i slavna. Ora et labora vapila je duša potresena« – poručile su sestre.

Priređena je i kolaudacija novih Nakićevih orgulja koje su, kao i cijeli samostan, bile uništene u Drugom svjetskom ratu. Orgulje su stigle kroz barikade i u crkvu sv. Marije sa strepnjom su postavljene g. 1991. povodom 900 godina posvete te crkve. Zbog Domovinskog rata tada nisu doživjele kolaudaciju.

U petak 28. listopada svečanu misu u crkvi sv. Marije predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u spomen na 28. listopada 1091. kad je posvećena četvrta bazilika u Zadru, sv. Marije. Na okruglu 900. obljetnicu posvete crkve prije 20 godina bio je Domovinski rat i svečanost nije realizirana. »Zvona su šutjela, svjetla potamnjela, relikvijari, škrinje i svetinje bile su zazidane. Nije se moglo slaviti«, rekao je nadbiskup dodavši da na mjestu sv. Marije povijest nije šutjela. Na rimskom Forumu, stjecištu kulta i kulture romanske Iadere, u tabernama Foruma nad kojima je prvostolnica sv. Stošije, počela je živjeti kršćanska zajednica okupljena oko biskupa. S istočne strane Foruma u ranom srednjem vijeku zadarska patricijka Čika, polusestra kralja Krešimira IV, dala je izgraditi samostan i crkvu sv. Marije.

Nadbiskup je podsjetio na sve vrijedne koludrice koje su živjele u samostanu i dijelile sudbinu ljudi i nadbiskupije. Istaknuo je značenje opatice Benedikte Braun, koja je bila upraviteljica samostana od g. 1945. do 1947, a od 1947. do 1972. opatica; preminule je prije 20 godina. »Kao hrabra žena nije se plašila, već je sa svojim susestrama čvrsto držala stijeg Čike i Vekenege. Hrabro je izložila svoj život kako bi očuvala dragocjenosti koje su trebale biti odvezene u Italiju. ‘Zar se može nositi sa sobom ono što ti ne pripada, a da to ne bude krađa?’ rekla je i spriječila odvoz relikvija. Dugujemo joj zahvalnost« – rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je blagoslovio i novi oltar za slavljenje prema puku koji koludrice nisu imale. Izliven u glini, gipsu i od orahova drveta, oltar je izradila radionica zadarskog umjetnika Igora Maštruka. Prikazuje motive s drevne škrinjice sv. Grgura koja se čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti.

Trostruki jubilej, koji je sestrama čestitao i kardinal Josip Bozanić, završen je u subotu 29. listopada pohodom koludrica, predstavnika vlasti i brojnog puka u tri autobusa i desecima automobila u njihov novoizgrađeni kompleks u Smilčiću, koji su došle preuzeti. Svojedobno je koludricama u vizitaciji rimska kongregacija preporučila da nađu prostor za rekreaciju i odmor u tišini, budući da su dvije trećine njihova samostana nakon obnove crkve sv. Marije pripale SICU-u. Kompleks s vinogradima i voćnjacima na četiri hektara u Smilčiću obnovljen je nakon dvije i pol godine i koludrice će ga koristiti povremeno. Osobito ljeti, zbog brojnih manifestacija u njihovu okruženju, samostan sv. Marije u gradu izložen je buci. Na putu do Smilčića u Zemuniku Gornjem kod rodne kuće zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe dočekao ih je zemunički župnik Zdenko Dundović te je izmoljena molitva odrješenja. Na ulazu u Smilčić koludrice i puk dočekao je župnik Smilčića don Jure Zubović s vjernicima, ministrantima i križem, te su svi u povorci moleći litanije došli do njihova zdanja i izmolili šesti čas.

U svetište crkve sv. Marije pala je g. 1943. bomba i razorila crkvu. U srušenom samostanu nije bilo metra gdje bi se sklonila glava, pa je zadarski nadbiskup Munzani koludricama za stanovanje ponudio sjemenište »Zmajević«. Po završetku rata, g. 1945. sestre odlaze u sjemenište i ondje ostaju 27 godina. Komunističke vlasti nisu htjele obnovu samostana na postojećem mjestu, nego gradnju novoga izvan grada. Sve sestre i M. Benedikta nisu se pokolebale niti su htjele o tome govoriti. God. 1968. puknuo je gordijski čvor zabrane obnove crkve. Na to je utjecala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, s uvjetom da za boravak sestara bude jedno krilo samostana, a druga dva krila za SICU; da se tu sakralno blago izloži javnosti i pokaže cijelom svijetu, čime se možemo ponositi. U obnovljeni samostan koludrice su se vratile 27. rujna 1970. velikom svečanošću, predvođene nadbiskupom Marijanom Oblakom.

Ines Grbić, Glas Koncila 46 (1951) | 13. 11. 2011.