Zadarske benediktinke

Benediktinke Svete Marije u Zadru

Monasi i koludrice odazivaju se Božjem pozivu, glasu, i žive u samostanu, u zajednici.  Njihov život ispunjen je molitvom, čitanjem sv. Pisma i duhovnih spisa, slavljenjem euharistije, razmatranjem Božje riječi u šutnji, tišini. Monah i koludrica nisu pozvani samo na molitvu nego i na rad koji im povjeri opat, odnosno opatica, a Pravilo sv. Benedikta sažeto je u geslu „Moli i radi da se u svemu slavi Bog“. Važnost monaha i koludrica je u tome da budu znak prisutnosti Kristove, da nasljeduju Krista u ljubavi, poniznosti, poslušnosti, molitvi i radu.

Opat (u ženskom samostanu opatica) ima veliku ulogu u benediktinskoj zajednici.
„U samostanu se vjeruje da je on Kristov namjesnik. Njegovo bi zapovijedanje i poučavanje moralo kao kvasac prožeti srca učenika.“ (RB 2,2-3) Kao učitelj, mora svoje učenike voditi više primjerom nego riječima (RB 2,11-12). Kao otac, nek pokaže ozbiljnost učitelja i ljubaznost oca. (RB 2,24) Kao pastir i liječnik mora voditi brigu o braći koja su pogriješila, jer ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Zato se treba poput iskusna liječnika poslužiti svim sredstvima: neka im pošalje senpekte, to jest stariju i mudru braću… (RB 27,1-2). Nek se ugleda u sveti primjer Dobrog Pastira, koji je ostavio devedeset i devet ovaca da potraži jednu izgubljenu (RB 27,8).

Da bismo bdjeli, budimo se kad nas duh pozove na molitvu: noću, rano, a ustajemo u 5 sati te zajedničkom molitvom započinjemo dan u 5.30. Do 9 sati molimo časoslov, razmatranje, slavimo svetu euharistiju, doručkom krijepimo tijelo i opet molimo treći čas i vježbamo pjevanje za liturgiju.  U 10 sati svaka sestra ide na svoju dužnost. U 12 ili 13 sati molimo šesti čas. Slijedi objed. Čitateljica čita i tako hranimo dušu i tijelo. Slijedi pospremanje blagovaonice i kuhinje, te se još jednom upućujemo procesijom na molitvu devetog časa. Slijedi željna ura odmora i Lectio divina. Pjevamo večernju prema zimskom i ljetnom rasporedu ovisno o radu u SICU te idemo na radne dužnosti. U 19 sati večeramo, pospremamo, a u 20 sati je rekreacija, zajedničko druženje. U mrakom pokrivenim urama idemo na povečerje, a u tišini na počinak oko 22 sata.

Što radimo? Radimo u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti. Imamo osnovnu glazbenu školu i dječji vrtić. Samostan ima razne umjetničke radionice, kao atelijer emajla, čipaka, pravimo krunice, sušimo cvijeće od kojeg pravimo straničnike za knjige, čestitke i slike. Kad vrijeme dopusti, živa je restauratorska radionica starih knjiga i pergamena. Neke sestre sa zadovoljstvom rade razna umijeća iglom – vez, križiće. Uz njegovanje bolesnih sestara treba dosta vremena posvetiti uređivanju crkve, samostana i SICU jer sa svime treba rukovati kao sa svetim oltarskim posuđem.

Od sedmog stoljeća bilo je benediktinskih samostana u čitavoj Hrvatskoj. Sačuvali su se samo u Dalmaciji. Naši samostani u Dalmaciji smješteni su na prelijepim mjestima uz more ili u centru grada. Jedino je muški samostan na Ćokovcu sagrađen na vrhu brda.

Izlazimo iz samostana samo za učenje i liječenje i možemo posjetiti teško bolesne roditelje, braću i sestre. Sv. Benedikt kaže: samostan treba po mogućnosti sagraditi tako da se sve potrebno, to jest: voda, mlin, vrt i razne radionice nalaze unutar samostana, kako monasi ne bi morali hodati okolo jer im to nikako ne koristi duši. (RB 66,6-7)

Kada koja djevojka zamoli da bude primljena u samostan, časna majka je primi na razgovor i u razgovoru vidi traži li djevojka uistinu Boga.

Sv. Benedikt u svom Pravilu nije napisao kako bi trebao biti sagrađen samostan. Govori o prostorijama koje samostan treba imati, kao bogomolja, knjižnica, blagovaonica, kuhinja, pekarnica, razne radionice, spavaonice, bolesničke sobe, gostinjac za hodočasnike, kuhinja i blagovaonica za goste, mlin i vrt. Kroz povijest samostani su dobivali svoj oblik i izgled.
Bilo bi lijepo da dođete i vidite kako izgleda naš samostan. U središtu samostana nalazi se prekrasan klaustar. Oko njega četiri krila samostana. Jedno krilo: crkva iz XI. stoljeća. Uz crkvu kapitul, zvonik, sakristija i jedna dvorana u kojoj se zajednica okuplja za susrete koji se ne obavljaju u kapitulu. Od crkve prema južnoj strani nalazi se vratarnica. U drugom krilu samostanskog prostora, u prizemlju, nalazi se blagovaonica, kuhinja i sve što je potrebno uz kuhinju. Na prvom i drugom katu nalaze se ćelije, zatim knjižnica, arhiv i radna soba opatice, priore, ekonome. Na trećem su katu radionice. U dva krila samostana nalazi se Stalna izložba crkvene umjetnosti nazvana „Zlato i srebro Zadra“, a tu su relikvijari, kipovi, slike svetaca i zlatovez od VIII. do XVIII. stoljeća.

Sv. Benedikt napisao je Pravilo početkom šestog stoljeća. Svetac je dobro poznavao Sveto pismo. Provodio ga je u život. Ono što je živio predao je stoljećima da bi pomogao svojim učenicima kako će slijediti Krista, koji, kako kaže svetac, „neka nas sve skupa dovede u vječnu slavu“. Tu se nema što mijenjati.

Benediktinci i benediktinke proširili su se po čitavom svijetu. Pravilo sv. Benedikta je temelj svim benediktincima i benediktinkama. Svaki kontinent ili svaka država, kao i svaka federacija ili kongregacija može imati svoja objašnjenja, a svaki samostan svoj običajnik.
Benediktinci su upravo od samih početaka učili ljude moliti i raditi, pisati i čitati, obrađivati zemlju, graditi građevine i obavljati razne druge poslove. Ne može se živjeti samo od molitve. Sv. Benedikt želi da u samostanu budu radionice. Potaknuti smo primjerom Isusa jer Isus kaže: „Otac moj neprestano radi, zato i ja radim.“ (Iv 5,17) Monasi i koludrice mole i rade i slave Boga!

M. Cecilija Kero (pitanja postavio Tonko Jakobović – Požega)