M. Valburga – Josica Petani
Objavljeno: 07. 08. 2026

Marija Valburga (Josica) Petani
Marija Valburga (Josica) Petani rođena je u Arbanasima, u Zadru, 28. kolovoza 1934. godine od oca Krste i majke Ane rođ. Nikpalj. U obitelji je bilo šestero djece, četiri sestre i dva brata. Mala Pina je osnovnu školu završila na talijanskom jeziku u vrijeme dok je Zadar bio pod vlašću Italije, a u kući se govorilo arbanaški. U kontakt s hrvatskim jezikom došla je kasnije pa joj je hrvatski uvijek stvarao poteškoće, naročito padeži. Krštena je 4. rujna 1934. u župnoj crkvi Gospe Loretske u Arbanasima, a sakramente prve pričesti i potvrde primila je u srpnju 1943. godine. Bila je članica Društva Kćeri Marijinih i tijekom liturgijske pripreme za Bogojavljanje, 5. siječnja 1948., kad je imala 13 godina, dobila je jasni poziv da se posveti Bogu kao koludrica benediktinka. S jednim pohodom Gospi od Zečeva molila je, zajedno s nekoliko svojih prijateljica iz Društva Kćeri Marijinih, da joj Gospa pomogne u svladavanju poteškoća koje bi mogle spriječiti ostvarenje njezinog poziva. Odluku o ulasku u samostan benediktinki podržao je i udijelio Pini svoj blagoslov tadašnji ninski župnik don Ive Nikpalj, rođak njezine majke.
U Samostan benediktinki Svete Marije ulazi 30. rujna 1951. s navršenih 17 godina. U njenoj župi objavljeno je da Pina odlazi u benediktinke. Prilikom ulaska u samostan, pratili su je roditelji, braća i sestre te članice Društva Kćeri Marijinih. U novicijat je ušla 9. studenog 1952., prve zavjete je položila 15. studenog 1953., a vječne zavjete 10. veljače 1957. godine.
Nakon Drugog svjetskog rata njezina obitelj, kao i mnoge druge arbanaške obitelji, odlučila je optirati za Italiju i tamo potražiti novi život. Cijela obitelj je prihvatila tu odluku, osim Josice koja je već imala poziv za život koludrice u samostanu Svete Marije. U to je vrijeme već dolazila u Samostan, rado je sudjelovala u zajedničkim molitvama s koludricama i učila ručni rad. Bila je spremna na to da će njezina obitelj odseliti bez nje, ali otac se nije s tim složio. Tako je njezina odluka o ulasku u Samostan utjecala na odluku njene obitelji o ostanku u Zadru. Dubokim razumijevanjem za tu njihovu situaciju, opatica Samostana Marija Benedikta Braun dozvolila je njenom ocu da svake nedjelje kratko posjeti Mariju Valburgu nakon svete mise u katedrali sv. Stošije. Tako je Marija Valburga osjećala povezanost s obitelji i veliku podršku cijele obitelji, a naročito oca.
Prije ulaska u Samostan, sestra Marija Valburga radila je kratko vrijeme u tvornici ribarskog konca i ribarskih mreža Sapri. U Samostanu je radila u pletionici džempera i ostalih odjevnih predmeta te je izvršavala sve tjedne službe. Mnoge obitelji iz zadarskog zaleđa dolazile su kod sestre Marije Valburge radi izrade pletene odjeće pa se može reći da nije bilo obitelji u tim krajevima koja nije imala barem jedan komad odjeće koji je izradila Marija Valburga. Radila je ručni rad, a posebno narodni vez. Po otvorenju Stalne izložbe crkvene umjetnosti sestra Marija Valburga bila je jedna od sestara koje su radile kao čuvarice SICU. Sve svoje službe obavljala je strpljivo i ustrajno, u vjernosti prema svom pozivu i karizmi sv. oca Benedikta. Poslušna Pravilu sv. Benedikta bila je jako revna za Djelo Božje i u zajedničkoj molitvi Časoslova. Za Lectio Divina više se služila literaturom na talijanskom jeziku, naročito benediktinskog karaktera. Bila je revna klanjateljica Presvetom Oltarskom Sakramentu te je u adoraciji provodila i nekoliko sati. U svojim poznijim godinama često je govorila: „Najsretnija sam kad sam zajedno s vama u molitvi.“
Ime i prezime: Marija Valburga (Josica) Petani
Datum rođenja: 28. kolovoza 1934.
Mjesto rođenja: Arbanasi - Zadar, RH
Roditelji: Ana rođ. Nikpalj i Krsto Petani
Datum krštenja: 4. rujna 1934.
Sveta pričest i potvrda: srpanj 1943.
Ulazak u samostan: 30. rujna 1951.
Novicijat: 9. studenog 1952.
Prvi zavjeti: 15. studenog 1953.
Vječni zavjeti: 10. veljače 1957.
Umrla: 6. kolovoza 2026.
