O Gospi Žalosnoj

Blagdan Gospe Žalosne, 15. rujna 2023.

U našoj samostanskoj crkvi Svete Marije, na kraju jugozapadne bočne lađe na mramornom oltaru, nalazi se kip Gospe Žalosne s mrtvim Kristom u krilu. Taj poznati motiv Pietà, izrađen je u prvoj polovici 15. stoljeća, u razdoblju kasne gotike od kamena pješčenjaka i stucco-mase.
Carlo Federico Bianchi u svom djelu Zara cristiana iz 1877. navodi da se kip izvorno nalazio u crkvi sv. Dimitrija te je nakon požara, koji je zahvatio tu crkvu 1. travnja 1779. godine, prenesen u crkvu Svete Marije. U tom požaru samostan sv. Dimitrija je u potpunosti izgorio, ali kip Gospe Žalosne je ostao neoštećen. Josip Sabalić i Josip Bersa su smatrali da je kip izrađen od drveta. O ovom kipu su pisali i Cvito Fisković i Ivo Petricioli, koji ističu gotički ekspresionizam i osobitu izražajnost kipa. Unatoč nekim nedostacima, naročito u veličini likova, razmjerima i stavu tijela, kip vjerno i dojmljivo prenosi bol Bogorodice suočene s patnjom i smrću svoga Sina.
Od vremena kad je kip prenijet u samostan Svete Marije koludrice i zadarski kršćanski puk gajili su veliku pobožnost prema Gospi Žalosnoj. Prije Drugog svjetskog rata povorke vjernika su se neprestano redale pred Oltarom s kipom Gospe Žalosne moleći sa suzama i jecajima za sve svoje potrebe.
Po živoj predaji na dan Gospe Žalosne 15. rujna 1943. godine dok se molila sv. krunica crkvom se prolomio glas „Gospa se okrenula!“. Od tog dana hodočašću nije bilo kraja – Gospa kao da je htjela upozoriti grad na opasnost koja mu je prijetila. Nakon samo mjesec i po dana počelo je bombardiranje Zadra i grad je bio razoren, a s njime i naša crkva i naš samostan, posvuda se nalazila pustoš i ruševine, samo je kip drage Gospe ponovno ostao netaknut na svom oltaru.
Majka je bdjela i čuvala one svete ruševine do povratka svojih kćeri. Ona je sada tu i daje nam snagu i pomoć. I danas se mnogi utječu Gospi Žalosnoj za zagovor i pobožno pohode njen oltar, koji je uvijek okićen svijećama i cvijećem.
Benediktinke sv. Marije u Zadru moleći pred Žalosnom Majkom zazivaju Božji Blagoslov na Petrovu Lađicu i njenog kormilara.

Gospa je naša majka, Gospa nam je uzor i mi joj se utječemo u svim nevoljama  s kojima se susrećemo, hrlimo u njezin majčinski, zaštitnički zagrljaj. Ona nas prima i radosno grli. Gospa nam je nekako najbliža pod križem, Gospa Žalosna. Svi mi imamo iskustvo gubitka, žalosti, neizrecive boli i neutješnog plača. I zato Gospu pod križem osjećamo, s njome suosjećamo, ona razumije nas i mi razumijemo nju. Ona je Majka Božja, mi smo njezina djeca koja molitvom prose njezin zagovor, a ona se uvijek zalaže kod Gospodina za nas. Utječimo se i dalje našoj Gospi, molimo joj se za zagovor, a ona neka nam bude na pomoći u svim našim križevima.

opatica M. Anastazija Čizmin, OSB