Lectio divina
Objavljeno: 03. 05. 2016
Duh Sveti je nadahnitelj objavljene riječi Božje; stoga ju najbolje možemo razumjeti u njegovoj prisutnosti. Crkva vjeruje da on koji je govorio svetim piscima ne prestaje govoriti nama danas. Zato su monasi uvijek Božjoj riječi pristupali moleći Duha Svetoga za prosvjetljenje. Lectio divina je molitveni pristup Božjoj riječi kojim su monasi nastojali biti pažljivi slušači kako bi čuli, a potom na sebe primijenili Božju riječ. Sastoji se od pojedinih stupnjeva koji mogu biti na različite načine ostvareni.
Prvi stupanj: ČITANJE
To je trenutak u kojem čitajući slušam Gospodina kao živu osobu koja mi govori preko odlomka Svetoga Pisma. Pokušavam otkriti pravi smisao tih riječi, u svoj punini njihova značenja. Za to se mogu poslužiti i egzegetskim priručnikom koji mi treba da bih tekst razumio. Čitam tekst kao da ga prvi put čujem kako bih ga mogao doživjeti da je sada i meni upućen. Dok čitam, stavljam se u stav slušanja jer mi govori Bog. Čitanje mora biti pomnjivo, ne u buci i bez žurbe. Žurba je zapreka da Božju riječ shvatimo.
Drugi stupanj: MEDITACIJA
To je trenutak poniranja u Riječ. Pomnjivo se razmišljanje ne ograničuje samo na izvanjski susret s tekstom. Razmišljam o odlomku s gorljivošću srca koje je zagrijano milošću Duha Svetoga. U meditaciji, riječi, ili neke od njih, dobivaju posebno značenje i odjekuju u dubini bića. To me potiče da prijeđem sa svoga načina mišljenja na Kristov. Prije svega, valja u svome srcu stvoriti prostor za odjek Riječi.
Treći stupanj: MOLITVA
Nakon što je tekst dugo čitan i meditiran postaje sadržaj za razgovor s Bogom. Ni ovdje se ne smije žuriti. Molitva se ne može činiti u žurbi. U žurbi se mogu samo čitati tuđe formule. Jednostavnim izričajima zazivam Gospodina, govorim mu polako, riječima Svetoga pisma, iz dubine svoga bića koje se otvara njegovoj riječi. Biblija je molitveni priručnik koji u nama razvija spontan i povjerljiv razgovor s Bogom.
Četvrti stupanj: KONTEMPLACIJA
To je trenutak posve nezaslužene milosti, vrhunac molitvenog čitanja. Ako sam ustrajao u nastojanju da moj um i srce rasvijetli Božja riječ, ako sam postigao da Božja riječ u meni postane molitva, onda će mi Bog dati svoj odgovor i obuzeti me slatkim osjećajem svoje ljubavi.
Izraz „lectio divina” upotrebljava se samo u pojedinačnom molitvenom čitanju. Kada se tako čita u skupini, tada su monasi to nazivali collatio – predanje. Temeljni stav koji označuje collatio je spremnost pojedinca da prima od drugih. Često je takvo predavanje bilo povezano sa svjedočanstvom ili revizijom života; na taj se način pokušava svjetlom Božje riječi osvijetliti vlastiti život.