Sv. Benedikt, 11. srpnja 2025.
Objavljeno: 15. 07. 2025 U petak, 11. srpnja 2025. u crkvi Svete Marije svečano je proslavljena svetkovina sv. Benedikta, utemeljitelja benediktinskoga reda i zaštitnika Europe. Slavljene su dvije svečane mise, ujutro u 7.30 i navečer u 19.00 sati. Večernju svečanu misu predslavio je don Marko Dokoza, župnik u župama Lukoran i Ugljan. Don Marko i velika grupa njegovih župljana iz Lukorana došli su kao hodočasnici u našu crkvu jer su župu sv. Lovre u Lukoranu osnovali upravo benediktinci iz sv. Krševana prije 950 godina.
U svojoj propovijedi don Marko je govorio o duhovnosti sv. Benedikta i kako nam on može biti uzor i učitelj u ovom našem vremenu. Naime, uspoređujući vrijeme u kojem je živio sv. Benedikt, a koje je vrijeme nestanka velikog i moćnog Rimskog carstva, don Marko ističe mnoge sličnosti s našim, modernim vremenom. I u to doba, kao i danas, obitelj je bila u ogromnoj krizi, živjelo se neuredno i obitelj više nije bila svetinja. Ta nesigurnost i nestabilnost koja je započela s obitelji, prelila se i na društvo, koje je propadalo iznutra, ali i izvana jer je bilo izloženo prodiranju nepoznatih naroda koje su Rimljani zvali poganima i barbarima. U tom velikom neredu i u tim previranjima, sv. Benedikt piše svoje Pravilo koje uspostavlja ravnotežu svojim geslom – ora et labora, moli i radi. Sv. Benedikt stavlja naglasak upravo na fizički rad, koji je do tada u antičkom svijetu bio prezren i namijenjen robovima. To predstavlja revoluciju koja je obnovila i izgradila Europu u doslovnom smislu, ali i u onom duhovnom. Benediktovi monasi i monahinje su poučavali narod kako na najbolji mogući način obrađivati tlo i uzgajati pojedine vrste koje su bile prikladne za pojedina područja. I tako je započeo preporod Europe predvođen benediktincima, to je bila Benediktova revolucija. Nakon toga, samostani postaju veći i utjecajniji, oko samostana se formiraju i gradovi, a u samostanima se uče zanati. Samostanske knjižnice i škole postaju sve značajnije, a na vrhuncu Srednjega vijeka formiraju se i prva sveučilišta kao istinski kršćanski proizvod. Dolaskom Francuske revolucije, krajem 18. stoljeća, oni koji su željeli prosvijetliti sve narode iz Benediktova gesla su izbacili ora – moli. Posljedica toga je današnje stanje u kojem smo se nakon gotovo 250 godina vratili u ono doba 5. i 6. stoljeća i da se opet osjećamo nesigurno. Ono što možemo naučiti od sv. Benedikta je da se ne bojimo tih naroda koji dolaze nego da ih, kao što je to radio sv. Benedikt, primamo i prenosimo im ono što je spasonosno, ono što vodi u život vječni. U ovom našem izazovnom vremenu imamo sv. Benedikta kao primjer i njegovu opciju koju možemo nasljedovati. Sv. Benedikt ističe važnost fizičkog rada, i to nam je prva pouka da se vratimo fizičkom radu. Druga pouka koju nam ostavlja sv. Benedikt je važnost dobrog štiva, prije svega Svetog Pisma i da ne dopustimo da nas hrani samo ono što slušamo na televiziji i na portalima. Sv. Benedikt ističe i važnost zajednice i stabilnosti i poziva nas da sudjelujemo u izgradnji naše zajednice, da budemo uključeni u naše zajednice i da ne živimo samo za sebe nego da budemo odgovorni i aktivni dionici našeg društva. Svjesni smo da je sadašnji trenutak težak jer smo dopustili raspad obitelji, jer smo povjerovali da je moguće živjeti samo s radi, a bez moli i jer smo dopustili da se urušava ona kultura koju je izgradila kršćanska vjera. Ali, ovaj trenutak ne smije biti trenutak straha, obeshrabrenja ili očaja. Imamo mogućnost slijediti svijetli primjer sv. Benedikta i s povjerenjem u Gospodina biti oni koji će u ovom našem vremenu započeti novu Benediktovu revoluciju.
Molimo zagovor sv. Benedikta da očuva naše zajedništvo, naše obitelji i naše kršćanske temelje, da očuva duhovnost sv. Benedikta nastalu prije toliko stoljeća, da se uvijek iznova oduševljavamo njegovim Pravilom i da do kraja živimo u molitvi i radu – da se u svemu slavi Bog.