Kod benediktinki se događaju uvijek nove stvari

Zadar je grad koji se može ponositi s puno povijesnih, kulturnih i prirodnih ljepota. Jedna od divnih stvarnosti je i tisućgodišnje postojanje samostana benediktinki Sv. Marije, a nalazi se u staroj jezgri Jadere.

Od 905. godine samostan je svjedok svih prolaznosti. U neprekidnom nizu živi od 1066. godine. Benediktinke su poznate po mnogočemu, a jedna od zadnjih informacija  javnosti je donijela novo zanimanje za te divne žene  – benediktinke Sv. Marije.

Odnedavno su vlasnice dionica nogometnog kluba HAJDUK! One su postale dioničarke po povijesnom slijedu donacija, tj. po uzoru na donatore kroz povijest.

Njihov odvjetnik, Matko Pavić, učinio je to spontano iznenadivši opaticu majku Anastaziju kao i sve koludrice.

“Drago nam je što smo postale dioničarke Hajduka”, ispričala nam je opatica Anastazija. “Zaista nas je odvjetnik iznenadio kada nam je dao na znanje da je u naše ime kupio dionice i da je to dar samostanu. Bodrit ćemo igrače i biti uz njih svojom vjernošću Bogu i svojom postojanošću. Lijepo je baviti se sportom i umjetnostima. Želimo da igrači budu vjerni  sportskim načelima i kulturi duha da se u njima razvija zdrav duh u zdravu tijelu”, rekla je opatica Anastazija.

Priča o dionicama trajat će još koji dan, no one – benediktinke – bit će kao što i jesu , nazočne u srcu Zadra kao neumorne moliteljice, radine pčelice i obnoviteljice duha i kulture. Istinita priča o benediktinkama je vječna. Velikim naporima u zadnje vrijeme marljivo su obnovile Osnovnu glazbenu školu. Stoljećima su imale odgojni rad za djevojčice i djevojke. Škola je aktivno djelovala do II. svjetskog rata. Iz te škole, koja je imala pravo  javnosti, izrasle su mnoge vrsne benediktinke kao i osobe profila učiteljica, glazbenica, slikarica itd. U vremenu od završetka II. svjetskog rata  do današnjih dana kao crvena nit protezala se škola u smislu repeticija i glazbenog obrazovanja. Došlo je vrijeme da se u sklopu samostanskih zgrada, zapravo, na mjestu stare škole, otvori Osnovna glazbena škola s pravom javnosti. Tako sestre nastavljaju  povijesni rad svojih časnih prethodnica.

Povjerenstvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa obavilo je uvid u dosadašnje pripreme na obostrano zadovoljstvo.

Danas u samostanu živi 18 koludrica, jedna novakinja i dvije djevojke. Iako su koludrice odabrale život iza čvrstih samostanskih zidina, svaki dan im je bogat događajima i to žive uvijek na novi način jer Bog uvijek sve čini novo. Sve što rade, rade u skladu i duhu sv. Benedikta. Rano se bude, kad glasnik dana – zora, javlja se, i pjevaju: „da s tobom Bože presveti sva naša djela započnu i smjerno tebe molimo, ukloni svaku ljagu s nas, i mi ćemo ti pjevati, neprestano te slaviti“. Svakodnevno s prvim zrakama sunca pjevaju himne, psalme i tako u jednom danu slavu daju Svemogućemu sedam puta. Biblijskom brojkom sedam ispunjavaju Kristovu zapovijed da treba neprestano moliti. Neprestano moliti ne znači da su neprestano u svetištu sklopljenih ruku, već da im cijeli rad i život bude protkan molitvom, da žive u Božjoj nazočnosti.

Da koludrice nisu ustrajale u molitvama i pustim radovima, samostan ne bi do danas opstao.

Ono što malotko zna o benediktinkama, je to da upravo u zadarskom samostanu imaju mnoge radionice. Čipkarsku radionicu, radionicu izrade emajla na bakrenim pločicama, te restauratorsku radionicu za restauriranje starih knjiga i pergamena.

- To je rad koji pripada monaškoj tradiciji (…). U samostanima su uvijek postojale osobe koje su prepisivale stare knjige na pergameni ili ih obnavljale, tako da i danas ima (…..) sestre  koje  su  bile na edukaciji u Zagrebu, Italiji i Njemačkoj. Samostanska je tradicija da se crkveni paramenti – liturgijsko  ruho, izvezuju zlatnim nitima, tako da i sada postoji afinitet prema tome radu. Uvijek se nešto radi za posebne prilike kao poklon za biskupa, nadbiskupa, papu. –

U povodu obilježavanja 650. godina otkako je potpisan Zadarski mir, časna sestra M. Benedikta je krasopisom i gotičkim pismom prepisivala dijelove Ugovora Zadarskog mira. Uloženo je  više od 100 sati rada pisanja tankim perom na pergameni od teleće kože, a inicijale je oslikala posebno pripremljenom bojom u pigmentima i listićima od 22-karatnog zlata.  –

Benediktinke se bave i jednom posebnom tehnikom rada na platnu –  tzv. oslikavanja iglom, svilenim i pamučnim koncem. Njihovi prijašnji radovi izloženi su u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti, poznatijoj kao «Zlato i srebro Zadra».

Benediktinke Sv. Marije žive monašku konstitucionalnu  klauzuru.  Pravilom su unutar samostana vrlo dobro organizirane. Predviđeni su i  izlasci duži i  kraći prema karakteru stvari radi kojih se izlazi. Na primjer: sastanci na nivou benediktinskih kongresa, simpozija, seminara, tečajevi da bi mogle usavršiti svoju duhovnu ili tehničku izobrazbu, zatim izlaze zbog zdravstvenih razloga ili zbog potrebitog odmora u mjestu i trajanju prema odredbi opatice, da se otprati ili posjeti bolesna koludrica koja se nalazi izvan samostana, da se posjeti bolesne roditelje te da se isprati na groblje pokojne koludrice i još – da izvrše nabavke i administrativne poslove koji se drugačije ne mogu obaviti. No za vrijeme svoga boravka vani, obvezne su pridržavati se molitve, naročito liturgijskih časova  koje  propisuje sv. Benedikt.

Iako se mnogima čini nezamisliv način njihova života, svaka od koludrica unutar samostana živi jedan zanimljiv i ispunjen  život. Uređuju klaustar, uzgajaju ogromne limune (do 1,5 kg) i prave – limoncino – za potrebe samostana i prijatelja.  Poznate su po vrhunskim kolačima, izrađuju suvenire. Čuvarice su izložbe “Zlato i srebro  Zadra“. Vode brigu o jednom malom patuljastom zeki i  maloj koki i pjevčiću (Jurek i Katica) koji slobodno šetkaju njihovim klaustrom.  Predane su svojemu radu i životu po Pravilu sv. Benedikta. To su odabrale  osjetivši se pozvanima da služe Isusu Kristu.

Novinarka: Iva Perinčić, 2008.