Spomen posvete crkve sv. Marije u Zadru: svjedočanstvo vjere i molitve

Samostan i crkva svete Marije jedinstveno je mjesto u bogatoj i burnoj povijesti grada Zadra koje s toliko postojanosti spaja duhovnost, kulturu i nacionalni identitet.

Svake godine u listopadu s osobitim ponosom i zahvalnošću spominjemo se 28. listopada 1091. godine – dana kada je svečano posvećena crkva zadarskih benediktinki. Tom prigodom zadarski biskup Andrija i prior Drago, zajedno s klerom i građanstvom Zadra, potvrdili su samostanske slobode, koje je  je kralj Petar Krešimir IV. darovao samostanu na Božić 1066. godine.

Ta posveta nije bila samo čin blagoslova kamena i zidova. Bio je to trenutak u kojem su molitve opatice Čike, njezine kćeri opatice Vekenege i svih generacija benediktinki koje su ih slijedile postale živi hram Gospodnji.

Kroz više od devet stoljeća postojanja ove posvećene crkve, kroz razdoblja duhovnog procvata, ali i teških vremena, ratnih stradanja i obnova, koludrice su ostale vjerne svom geslu Moli i radi – da se u svemu slavi Bog! Zidine crkve sv. Marije, prepoznatljivi zvonik, kapitularna dvorana i neprocjenjivo blago riznice svjedoče o kontinuitetu molitve i odanosti Bogu i svom narodu.

Spomen posvete crkve sv. Marije poziv je svima koji posjećuju ovu stranicu da zajedno sa zajednicom benediktinki zahvale Božjoj Providnosti na daru ovoga svetog mjesta. To je prilika da se podsjetimo kako su molitva, žrtva i vjernost Božjoj Riječi snaga koja nosi svaku zajednicu kroz sva vremena.

„Sve na svijetu zamire poput udara vala, sve što se pojavi gine i umire... ali tko traži Boga, ne umire posvema.“
(iz epitafa na grobu opatice Vekenege)

Benediktinke Svete Marije u Zadru