Svečano misno slavlje i obred blagoslova opatice M. Katarine Teskera

       U subotu, 11. srpnja 2026., na svetkovinu našeg sv. oca Benedikta, svečano misno slavlje i obred blagoslova časne majke M. Katarine Teskera, nove opatice samostana benediktinki Svete Marije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić. Među svećenicima koncelebrantima bili su opat o. Jeronim Marin i generalni vikar Zadarske nadbiskupije don Ante Sorić.

       Na početku homilije mons. Zgrablić je izrazio zahvalnost majci Anastaziji Čizmin za velikodušno služenje zajednici benediktinki sv. Marije kroz uzastopnih sedam mandata u službi opatice. Istaknuo je važnost onoga što je činila u skrovitosti i što je znano samo Bogu. Također, posebno je zahvalio i za njenu vjernost benediktinskoj karizmi te za zauzimanje oko duhovne i kulturne baštine našega samostana.
       Crkva na današnji dan slavi blagdan sv. oca Benedikta, oca zapadnog monaštva i zaštitnika Europe. Ovaj dan je za našu zajednicu osobito svečan jer se u njemu spajaju zahvalnost za dugu benediktinsku baštinu ovog samostana te blagoslov nove opatice Katarine.

        Slušali smo ulomak iz Evanđelja koji govori o Petru koji pita Isusa „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?“ (Mt 19, 27).  Isus ne kori Petra, iako to pitanje može zvučati trgovački, već obećava ono što čovjek sam nikako ne može steći, a to je zajedništvo s Bogom i život vječni. „Tko god ostavi kuće, ili braću ili sestre, ili oca, ili majku, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti“ (Mt 19, 29).

       „Ove Isusove riječi na poseban način osvjetljuju život sv. Benedikta i njegovih nasljednika i nasljednica. I sv. Benedikt je ostavio mnogo toga. U njegovom životu ostvarilo se ono što evanđelje obećava: tko Boga stavi na prvo mjesto, ne gubi ništa, nego dobiva stostruko i život vječni. Ne dobiva, dakle, manje, nego više. Ne dobiva prolazno, nego vječno.“ – poručio je mons. Zgrablić.

       Mons. Zgrablić u homiliji je lijepo opisao i službu opatice, koja je pozvana da bude majka zajednice. Rekao je kako trenutak blagoslova nije samo preuzimanje administrativne službe, već potvrda njenog potpunog predanja Gospodinu, koje se lijepo izražava u stavu prostracije pred oltarom, gestom uklopljenom u obred blagoslova Opatice, i tijekom koje se mole Litanije Svih Svetih.

       Istaknuo je da blagoslovom za novu službu Opatica neće primiti nadnaravnu snagu koja bi je oslobodila ljudske slabosti, zato je najveća pomoć koju sestre mogu pružiti svojoj Opatici ne samo poslušnost njezinim odlukama, nego svakodnevna molitva za nju. Dodao je da svaki put kada budemo molile Časoslov, sudjelovale u euharistiji, kada budemo u tišini klanjanja pred Presvetim prikazivale svoje nakane, ne zaboravimo uključiti i svoju Opaticu.
       U nastavku je naglasio važnost slušanja, osluškivanja i razumijevanja potrebe zajednice. Samo onaj koji sluša Boga može istinski čuti i brata ili sestru pokraj sebe. Sveti Benedikt samostan naziva „školom službe Gospodnje“. U školi se zajedno uči, zajedno raste i napreduje. Benediktinski život nije samo ora et labora – moli i radi, tome se uvijek dodaje i treće: lege – čitaj. Čitati Sveto pismo. Svakodnevno razmatrati i hraniti se Božjom riječju.

       Istaknuo je da će nova Opatica moći voditi ovu zajednicu samo ako osjeti da njezine sestre žele zajedno s njom tražiti Božju volju. Tada poslušnost više neće biti teret, nego zajedničko traženje onoga što Bog želi od ove zajednice; bit će zajedničko slušanje Božje volje. Ako svaka od nas svakoga dana pronađe vrijeme za Lectio Divina, tada će cijela zajednica disati istim Duhom. Tada će Opatica više usmjeravati zajednicu nego poticati, više pratiti nego popravljati, jer će svaku sestru voditi Kristova riječ.
       Poželio je Opatici da njeno vodstvo bude poput Kristova vodstva, da bude blizu svojim sestrama, osjetljiva za njihove potrebe, noseći njihove brige, podižući ih nakon padova i strpljivo učeći. Sestrama je poručio da budu srce koje će Opatici davati snagu, zajednica koja će je nositi molitvom i ljubavlju. „Budite obitelj u kojoj će se svakog dana ostvarivati riječi svetoga Benedikta: “Neka se ništa ne pretpostavlja Kristovoj ljubavi”.“ – rekao je.

       Obred blagoslova nove Opatice započeo je nakon homilije. U pratnji koludrica, s. M. Pavline Žufika i s. M. Skolastike Bešker koja je predstavila č. m. Katarinu Nadbiskupu i potvrdila da je pravilno izabrana za Opaticu.

       Zatim je nadbiskup Zgrablić postavljao č. m. Katarini sljedeća pitanja:  hoće li vjerno vršiti svoju službu i obdržavati Pravilo sv. Benedikta, potičući sestre da isto to čine, te sve žive evanđeoskim životom u ljubavi prema Bogu i sestrama; hoće li u svemu ustrajno, pobožno i vjerno iskazivati vjernost, poslušnost i poštovanje svetoj Crkvi, Rimskom biskupu i njegovim nasljednicima; hoće li u upravljanju zajednicom iskazivati poslušnost svome Ordinariju, prema kanonskim propisima i samostanskim Konstitucijama; hoće li učiti sestre svojim vladanjem, primjerom i djelima, poticati ih da budu vjerne predajama monaškoga života, da apostolska plodnost skrovitošću kontemplativnog života izgrađuje Božji narod.

       Nakon što je potvrdila da će sve navedeno vjerno činiti i obdržavati, uslijedile su Litanije Svih svetih koje je predmolio don Dario Tičić. Za to vrijeme č. m. Katarina bila je u prostraciji ispred oltara. Nakon Litanija, Nadbiskup je molio molitvu blagoslova nove Opatice raširenih ruku, a za to vrijeme Opatica je klečala. Po završetku te molitve, opatica Katarina pristupila je Nadbiskupu, kleknula ispred njega, a on joj je predao Pravilo sv. Benedikta, da po njemu, pod vodstvom Evanđelja služi sestrama, stavio joj je prsten na desnu ruku kao znak vjere da Zajednicu svojih sestara u sestrinskoj ljubavi štiti i čuva i uručio prsni križ, znak Kristove ljubavi prema nama, da joj bude vrelo istinske mudrosti, da svjedoči milosrdnu ljubav našega Gospodina i Spasitelja te da strpljivo sudjeluje u Kristovoj muci i ima udjela i u Njegovu Kraljevanju.
       Na kraju mise, mons. Zgrablić je opatici Katarini uručio pektoral kao dar Zadarske nadbiskupije. 

       Nećakinja opatice M. Katarine, Ivana Stepinac, prigodnom čestitkom o životnom putu M. Katarine, toplim je riječima, sjećanjem na obiteljsko ognjište i izričajima zahvalnosti ganula mnoge. Nećakinja je za tu prigodu bila obučena u kijevsku narodnu nošnju, a na kraju je uručila Nadbiskupu poklon u ime zajednice benediktinki sv. Marije – ručni rad, narodni vez koji su zajedno izradile pok. M. Bonifacija Vujić i M. Katarina Teskera, dvije zadarske koludrice, rodice i Kijevljanke.
       Koludrice su uzveličale misno slavlje pjevanjem pod vodstvom prof. Igora Cecića, ravnatelja Osnovne glazbene škole sv. Benedikta, a za orguljama je bio mr. art. Miljenko Bajat. Poseban obol u izvedbi gregorijanskih napjeva dali su prof. Katarina Livljanić i prof. Josep Cabré, koji su samostalno izveli Ubi caritas (Auctor ignotus in Italia, saec. IX-X?), Sanctus (Zadar, Codex Jadrensus, f. 36v) i Ave Verum corpus.
       U slavlju su sudjelovali i predsjednica Federacije benediktinki u Hrvatskoj rapska opatica č. m. Zrinka Roglić, gradonačelnik Grada Zadra Šime Erlić i župan Zadarske županije Josip Bilaver.
       Našoj novoizabranoj Opatici želimo obilje Božjega blagoslova, mudrosti, strpljenja i odvažnosti da ustrajno, s Božjom pomoći, usmjerava i vodi zajednicu putem koji vodi u Život, a mi joj sa svoje strane želimo biti one koje će stajati uz nju i potpomagati je odanim i zajedničkim molitvama!

Benediktinke Svete Marije u Zadru

Zadar, 17. 7. 2026.