Vinograd 2022.

Naš Otac nebeski je vinogradar i neprestano radi u svom vinogradu. A u tom vinogradu, kao i u svakom vinogradu, nema nikad mira, posla uvijek ima kroz cijelu godinu. Vinska godina počinje rezidbom, a svaki vinogradar zna da se trsje reže jedan po jedan i to samo ručno. Koliko ljubavi i pažnje i naš nebeski Otac posvećuje svakom od nas, kako nas oblikuje često i kroz bolne, ali neophodne rezove. Briga o vinogradu se nastavlja uklanjanjem starog drva trsa. I nama je potrebno ukloniti sve one stare loše navike koje nas udaljuju od Oca. Kad se loza budi iz zimskog sna, možemo vidjeti kako „krvari“, odnosno kako pušta sok. Tada vinogradar savija i vezuje trs kako bi lakše mogao obrađivati vinograd. Vinograd kao najbolja metafora odnosa Boga i čovjeka, spominje se puno puta u Svetom Pismu, pa tako u Starom Zavjetu prorok Izajija pjeva Pjesan o vinogradu:

Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu.
Moj je dragi imao vinograd
na brežuljku rodnome.
Okopa ga, iskrči kamenje,
posadi ga lozom plemenitom.
Posred njega kulu on podiže
i u nj tijesak metnu.

U Novom Zavjetu vino postaje predragocjena otkupiteljska krv Kristova. Isus je trs, a mi loze, kako kaže Isus u Evanđelju po Ivanu:

Ja sam trs,
vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu,
taj donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.

Svaki ulazak u vinograd budi u nama nadahnuće i duboku povezanost života, duha, duše i tijela s našim Stvoriteljem i Otkupiteljem. Za svetog oca Benedikta, utemeljitelja našeg reda, svaki posao je posvećen Bogu i predstavlja posebnu i jedinstvenu molitvu koju benediktinci u svakom trenutku upućuju Bogu. Sveti Benedikt je cijelo svoje Pravilo utemeljio na Svetom Pismu pa tako i dio koji se odnosi na rad u polju: „… zaista su tada monasi kad žive od rada svojih ruku, poput naših otaca i apostola“ (RB, 48). Nakon što završi euharistija i Djelo Božje, vrši se raspodjela poslova prema potrebama i situaciji, različita godišnja doba iziskuju različitu raspodjelu poslova: rad u SICU, u kuhinji, na imanju u Smilčiću, briga o bolesnicama - i tako se nastavlja liturgija. Sveti Benedikt od nas traži da se svo posuđe, oruđe, alati i pribor kojim se koludrice služe ima smatrati kao posvećeno oltarsko posuđe - i tako se nastavlja liturgija. Liturgija ne završava izlaskom iz bogomolje, ona se proteže kroz cijeli dan i prožima sve aktivnosti koludrica.

U našem vinogradu na samostanskom imanju u Smilčiću uzgajamo sedam različitih sorti grožđa, crnog i bijelog. Sedam je broj punine, sedam je svetih sakramenata, sedam je dara Duha Svetoga, sedam je djela milosrđa. Kao ljudska grešna bića, kakva i jesmo, posebno nam je drago pitanje apostola Petra upućeno Kristu u Evanđelju po Mateju: „Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svome ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?“ Kaže mu Isus: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.“ 

Baš kao što Isus okuplja ljude iz svih kultura i naroda, tako i mi pravimo vino miješajući sve sorte iz našeg vinograda, od sorti bijelog grožđa proizvodimo bijelo vino Sv. Benedikt, a od sorti crnog grožđa crno vino Lampredija. Odazovimo se svi pozivu sv. Benedikta, molimo i radimo da se u svemu slavi Bog!

Benediktinke Svete Marije u Zadru