Sveti Benedikt

Sveti Benedikt

Sveti Benedikt Objavljeno: 03. 05. 2016


Ako se o nekome govori i tisuću petsto godina nakon njegova života i pri tom ga se naziva časnim imenima, kao što su „otac Europe” i „zaštitnik Zapada”, zacijelo je riječ o iznimnom Čovjeku. No zavirimo li u povijest kako bismo više saznali o Benediktu, ostat ćemo razočarani. Naime, povijesni su podaci o njegovu životu i djelovanju nepouzdani i prije svega nedostatni za naš naum. Osobi sv. Benedikta nikako se ne uspijevamo približiti i ne možemo ga sebi tako zorno predočiti kao, primjerice, sv. Franju. Više od Benediktova lika zadivljuje nas njegovo djelo pred kojim Benediktova osoba uzmiče u drugi plan. On i dalje živi u svojemu Pravilu i po njemu i dalje djeluje jer brojni monasi diljem svijeta još i danas po njemu uređuju svoj život. Benedikt je ustanovio jedan način života koji se tijekom mnogih stoljeća uvijek iznova zahvalno prihvaćao kao ljudski put zrelosti u nasljedovanju Krista.
Kakav li je to morao biti čovjek čije upute vrijede još i danas, nakon tisuću petsto godina, i prema kojima se ljudi još uvijek ravnaju? Ne znamo mnogo pojedinosti o Benediktovu životu koje bi povijest potvrdila kao sigurne, no kroz smjernice njegova Pravila on prosijava dovoljno jasno da shvatimo tko je i kakav je bio čovjek koji je mogao takve smjernice dati. Kao što se vidi iz njegova Pravila, Benedikt je morao biti iskusan čovjek koji je ljudske slabosti i snagu poznavao iz vlastitog iskustva, u sebi smiren i u miru sa samim sobom, odmjeren, sposoban voditi druge, bolesne i slabe liječiti i ulijevati im nadu i hrabrost, čovjek sam sa sobom pomiren da bi mogao miriti druge i oko sebe širiti ozračje mira. Morao je biti i čovjek pun vjere, jer se usred kaotičnoga svijeta mogao s pouzdanjem upustiti u osnivanje i izgradnju monaške zajednice ne tužeći se na loša vremena.
Benediktov se život može ukratko prepričati. Rodio se 480. u Nursiji u Sabinskim planinama. Kao mladić pošao je u Rim na studije. Rim je tada već bio izgubio značenje glavnoga grada Carstva i obilježavalo ga je propadanje u svakome smislu. Razočaran i zgađen moralnom propašću grada napušta studije i povlači se u osamu. Uskoro se pridružuje zajednici isposnika u Enfideu. No ubrzo je napušta i na tri se godine povlači u jednu špilju pokraj Subiaca. Tamo je proživio iskustvo istočnog monaštva: post, pokoru, molitvu, borbu protiv napasti demona.
Na brijegu Monte Cassino pokraj Cassina god. 529. zasnovao je Benedikt svoju novu monašku zajednicu i za nju napisao svoje Pravilo (Regula), ono najdragocjenije što je ostavio za sobom. Zahvaljujući Pravilu po kojemu je i sam živio znamo Benediktovu i najdublju bit.

Povijest Benediktova djelovanja navodi nas da se upitamo što nam Benedikt danas može reći, što on danas poručuje ne samo monasima nego i svima onima koji traže Boga. Pritom se mogu izabrati samo one posebnosti njegove poruke koje se čine važne upravo za naše vrijeme.

Iz knjige „Sv. Benedikt – lik i poruka”, Anselm Grün

 
  Benediktinski red - Sve