Koncert koludrica i učenika Osnovne glazbene škole sv. Benedikta
Izvješće o koncertu pripremanom i održanom povodom CIB-a 7. rujna 2009.
Službeni podatci:
Cilj koncerta bio je:
– prirediti vrijedan glazbeni doživljaj
– predstaviti mali dio djelovanja Osnovne glazbene škole sv. Benedikta
– demonstrirati umijeće pjevanja koludrica, i to u raznim stilovima glazbe
– iskoristiti crkveni i ostali prostor samostana kao okružje za izvedbu liturgijskih, izvan liturgijskih i svjetovnih napjeva
– upoznati publiku s narodnom pjevačkom tradicijom, te s crkvenim napjevima, kako iz GK, tako i ostalima, te specifičnostima ovoga samostana pri izvedbi tih napjeva.
Koncert je bio koncipiran u tri dijela:
1. Prvi dio odvijao se u crkvi, gdje su izvođene liturgijske i sakralne skladbe, dio a cappella, dio uz pratnju orgulja. Na samom početku imali smo priliku čuti citru, a zatim pjevanje koludrica – jednoglasno, dvoglasno i troglasno.
2. Drugi dio bio je u koncertnoj dvorani, gdje su se najprije svojim kratkim nastupima predstavili pojedini učenici OGŠ, a nastavak je ponovno bio pjevanje koludrica uz pratnju glasovira.
3. U trećem dijelu koludrice su izvele niz dalmatinskih narodnih i autorskih pjesama, a kao pozornica poslužio je podest iznad gledališta u prvom dvorištu.
Cjelokupna atmosfera koncerta bila je iznimno svečana, ugodna i sva publika oduševljeno je pozdravila izvođače u svakom dijelu. Posebno je ovoj atmosferi pridonio i nastup opata primasa na flauti, na samom kraju koncerta, koji je uz pratnju glasovira izveo dvije skladbe.
Osobni osvrt:
Prije svega, moram reći da sam beskrajno zahvalan Gospodinu što mi je dao milost sudjelovati i pomoći poglavito u liturgijskom, ali i svem ostalom pjevanju koludrica.
Priprema ovog koncerta bila je veliki zalogaj, program prilično zahtjevan i opsežan, a direktne pripreme trajale su relativno kratko. No, dugoročno gledano, pjevačke pripreme, koje su obuhvaćale učenje tehnike pjevanja i ovladavanje njome, te njezinu praktičnu svakodnevnu uporabu, počele su prilično davno, još prije četiri godine. Vezano s time, iako je dobar dio koludrica još uvijek uvjeren kako ne pjevaju bitno bolje nego u doba prije naših priprema, moje je mišljenje da bez tih dugotrajnih vježbanja ovakav program ne bi bio tako kvalitetno izvediv.
Uz malo napetosti i nestrpljivosti s moje strane, uzrokovane željom da sve uspije najbolje moguće, finiširanje programa za koncert proteklo je u doba kad su koludrice bile već maksimalno angažirane i zauzete svim završnim pripremama i realizacijom kongresa, uz dodatne probe u večernjim satima i korištenjem svih mogućih «rupa» u rasporedu, ne bismo li «uglancali» i «ispolirali» sva nesigurna i manje rutinirana mjesta u repertoaru, te tu moram svim koludricama odati priznanje na svesrdnom zalaganju i ulogu ponekad i nadljudskih napora. Sva sreća da smo se stalno mogli osloniti na Božju pomoć, a Bog je očito shvatio da nam je treba u neizmjernim količinama, jer samo našim snagama, mislim da ne bismo postigli toliki uspjeh.
Ukratko, što se samoga koncerta tiče, mogu reći da sam istodobno uživao, malo strepio i iskreno se radovao svakoj uspjeloj izvedbi, koje su se nizale jedna za drugom. Svakako moram spomenuti i sestru Tarziciju, koja je otvorila koncert s dvije skladbe na citri, jako lijepo, svečano i sabrano, i tako pridonijela uvođenju publike u atmosferu sljedećeg dijela koncerta.
U prvom dijelu, u crkvi, pjevački luk, polukrug koludrica, bio je kako vizualno, tako još više i zvučno skladna, dobro odmjerena, svečana i produhovljena cjelina. Dio skladbi izveden uz orgulje, uz pratnju moje supruge Gordane izmjenjivao se s a capella, većinom gregorijanskim napjevima i, što je koncert odmicao, sve se više osjećala zajednička energija koja je strujala među pjevačicama, ali i u interakciji s publikom, koja je nedvojbeno iskazala svoje uživanje vrlo lijepim aplauzom.
Drugi dio, u koncertnoj dvorani, započeo je s kratkim prikazom postignuća učenika naše Osnovne glazbene škole sv. Benedikta, a nastavio se s pjevanjem koludrica uz glasovir, s nešto drugačijim skladbama, zahtjevima, ali i vrlo dobrom koncentracijom pjevačica.
Ipak, moram priznati da je izraz olakšanja, najvećeg uživanja i izvođačke opuštenosti najviše došao do izražaja u trećem, «svjetovnom» dijelu, gdje su koludrice, na vrh skala svoje «balature», s publikom podijelile nekoliko raznolikih dalmatinskih napjeva, te tako vrlo dojmljivo završile svoj nastup.
Za kraj koncerta bilo je rezervirano posebno iznenađenje: Opat primas je na svojoj flauti odsvirao dvije skladbe, za pratnju je zamolio mene, no kako sam bio rastresen nakon cijelog koncerta, moja supruga je «uletila» i a prima vista odsvirala pratnju, što je publici bilo jednako simpatično kao i opatova svirka.
Ukupno, mogu iskreno reći da je priprema i realizacija koncerta bila krasna prilika za upoznavanje svih situacija i reakcija sudionika tog procesa u raznolikim uvjetima, a zahvaljujući pozitivnoj niti vodilji, i konačni ciljevi ovoga projekta ostvareni su na vrlo lijepom nivou, na zadovoljstvo svih. Bogu hvala!
Proživio, sudjelovao i potom izvijestio
Igor Cecić, prof.