Zadarski mir

Samo je trebalo prijeći prag Samostana Svete Marije i ući u neki drugi svijet, svijet časne sestre M. Benedikte Perinčić, koja zrači jednom gotovo nadnaravnom mirnoćom, blagošću i strpljenjem kojim je protekla puna tri tjedna, ponekad i 12 sati dnevno, krasopisom i gotičkim pismom prepisivala dijelove Ugovora Zadarskog mira.

Naime, ove se godine (2008.) obilježava 650 godina od potpisivanja Zadarskog mira, sklopljenog 18. veljače godine 1358. u sakristiji Svetog Frane u Zadru, čime je Ludovik I. pod svoju vlast vratio cijelu Dalmaciju, a Mletačka Republika odrekla se posjeda dalmatinskoga kopna i svih otoka od Kvarnera do Drača. Mletački se dužd tada odrekao i titule „hrvatskog i dalmatinskog hercega“.

Svečano obilježavanje toga povijesnog čina ove će se godine u Zadru održati krajem veljače ili pak početkom ožujka, a s obzirom na dugu tradiciju samostanske pisarnice zahtjevan zadatak prepisivanja dijelova tog Ugovora pripao je upravo časnoj sestri benediktinkog reda, M. Benedikti. Ona pripovijeda:

U prepisivanje Ugovora uložila sam preko 100 sati rada. Trebalo je puno unutarnjeg mira i strpljenja. Nisam smjela pogriješiti jer da sam napravila i najmanju pogriješku, morala bih raditi ispočetka. Trebalo je najprije nabaviti veliki pergament od teleće kože te je posebno obraditi i pripremiti za pisanje kako se tuš ne bi prelijevao. Tekst sam pisala držalom s tankim perom i trajnim crvenim i crnim tušem, a inicijale sam oslikala posebno pripremljenom bojom u pigmentima i listićima od 22-karatnog zlata – objašnjava časna sestra Benedikta i nastavlja:

Upravo je rad sa zlatnim listićima najzanimljiviji. Naime, zlatni listići stavljaju se na poseban jastučić od prirodne kože i kidaju se tupom spravom sličnom nožu, koja se naelektrizira prirodnom svilom, a komadić zlata prenosi se na pergament nakon što se kist od vjeveričina repa naelektrizirao uz pomoć vlasi kose. Pritom se ne smije disati nego se puše okomito položenom  papirnatom cjevčicom na mjesto pripremljeno za zlato. Nakon toga kistom se odstranjuje višak zlata.

Časna sestra M. Benedikta sa šesnaest je godina ušla u Samostan benediktinki Svete Marije prihvativši vrlo stroga pravila sv. Benedikta, koja ne dopuštaju komunikaciju s vanjskim svijetom. U Samostanu je završila srednju školu i fakultet. Nastavnica je razredne nastave, ali djecu podučava i sviranju na glasoviru, gitari i harmonici. Hobi joj je skupljanje poštanskih maraka (kojih ima između četrdeset i pedeset  tisuća) i razglednica, a osim toga bavi se i izradom krunica, nakita, fotografijom i još mnogočim.

Navija za Zadar, a sestra je proslavljenoga zadarskog košarkaša Čedomira Ćire Perinčića.