Communio Internationalis Benedictinarum

CIB CONFERENCE, CROATIA, SEPTEMBER 2009

2. – 14. rujna 2009.

Sudionice CIB-a stizale su u Zadar od 30. kolovoza do 3. rujna 2009., a naši prijatelji i oblate su nam bili na usluzi za odlazak u zračnu luku po njih i za smještaj u gradu. Na isti način je bio organiziran i odlazak sudionica.

Pripreme za CIB 2009.

Sve dobro zamišljeno u nama, sa žarkom željom da se ostvari, od samoga početka teži dobrom završetku.

Pa tako se sve što je ovdje dobro započelo moralo dobro i završiti.

Svaki posao koji započinjemo u ime Presvetog Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga, sjajno završi!

U ime Presvetoga Trojstva, 2006. god započela je skromna priprava za susret CIB-a u Hrvatskoj za 2009. godinu.

Misao vodilja bila je nadahnuta Pravilom sv. Benedikta, pogl. 53. – Kako primati goste. Znamo da je skoro pa i nemoguće ispuniti pouke sv. Benedikta: primiti gosta kao Krista! O Bože, kako li bismo se založile da dolično primimo Krista: jer gost bijah i primiste me! Svima iskazati poštovanje, izići svima u susret, ja poslah oblate, svima iskazati svu ljubaznost, pa zajedno moliti, te u gostu počastiti Krista, koga i primamo, ne smijemo zaboraviti da goste treba vrlo srdačno pogostiti. A što još treba? Pa prekinuti post i skinuti pokornički kostrijet. U skladu s Pravilom, pružiti gostu, koliko je moguće, sve čega se ima u vlastitoj kući. I još nešto, vrlo važno, neka je pripravljen dostatan broj prostrtih postelja da bismo mogli s užitkom pjevati: Ubi caritas est – amor est!

Betanija, kroz Isusov život, otvorila nam je obzorja kako to ostvariti. Biti Lazar, Marta i Marija.

Čitale smo puno o svrsi CIB-a, o dosadašnjem prevaljenom putu, o zemljama iz kojih će nam prispjeti gošće.

Škola u školi sv. Benedikta uvijek nas iznova ima što naučiti.

Zahvalno je bilo uzeti zemljopisne karte i vidjeti iz kojih sve kontinenata, meridijana i paralela, mjesta, dolaze benediktinke, sestre u Kristu i u sv. Benediktu. Svoja saznanja, svoju znatiželju, zanos, širile smo na rodbinu, oblate, poznanike i sve one do kojih je trebao stići naš glas ili molba za sklad i povlastice koje smo na naše, i vaše, zadovoljstvo i postigle.

A htjele smo, baš smo htjele da uživate u Lijepoj našoj Domovini. Bog nam je dao divote na kopnu i moru, u vjeri i kulturi, u baštini i tradiciji. A i u lijepom vremenu! To smo vam htjele i pokazati i zato nam je poprilično dana i izleta trebalo, dosta napora, ali, naravno, sve začinjeno velikom ljubavlju, radošću, pjesmom i humorom, zar ne? I nama su to bili dani novih spoznaja u susretima s vama, u ponovnoj posjeti i obilasku Lijepe naše Domovine. Kako ste mogle i primijetiti, u susret su nam izišli Turist-hotel“ s dva kuhara i s dvije poslužiteljice – gratis; pomoćnice u pranju suđa, njegovateljice za bolesne i djevojke za obilazak gostinjaca gdje ste boravile. Nigdje nismo naišle na otpor ili nelagodu, zapravo, da je trebalo i više, ne bi manjkalo posluge. Tako smo, uz suradnju dragih naših, mogle pripremati i liturgiju i koncert i slastice i biti odmorene i radosne.

Zamislite koja je čast za nas, za sve benediktinke, za Crkvu nam zadarsku i narod naš, što su naše ulice vidjele puno, doživjele su lijep broj benediktinki iz cijeloga svijeta. Zadrani su primijetili da imaju priliku vidjeti uživo ono što sv. Benedikt kaže u 55. poglavlju Pravila, tj. da se kupuje i odijeva odjeća kakva odgovara mjesnim prilikama i podneblju gdje se živi. Važno je imati vidljiv znak pripadnosti Kristu te zračiti i svjedočiti Krista.

Mnogi su rekli da su sretni što su vas mogli susretati i doživjeli su vaš boravak kao blagoslov.

A mi smo se potrudile da se vozite malim brodom „TRN“, trajektom, barčicom i uživate u mirisu plavog mora, u slapovima naših nacionalnih parkova: Plitvice i Krka, u divnim zalascima sunca i razigranim svitanjima zore, u morskim orguljama i razigranom pozdravu sunca! Pjesma je naša divna, a klape naše skladne i uvježbane. Pružile smo vam okus i miris plodova našeg mora i jednostavnih dalmatinskih jela. Još su trebala dva tjedna da posjetite svaki naš samostan, te divne bisere na jadranskim otocima. Ali u izletu na sjevernom dijelu (Pag) i južnom (Šibenik) osjetile ste i vidjele sve samostane, a CD-ROM može vam to lako posvjedočiti.

Zapazili su vas i mediji! Niste mogle biti nezapažene. Preko TV ekrana cijela je Hrvatska znala što se događa kod benediktinki u Zadru.

Izjave i poruke koje ste dale, jako su bile zapažene i pozdravljene. Pitanje je – hoće li se to opet dogoditi u Hrvatskoj?

Opatica M. Anastazija Čizmin, OSB

CIB-2009 

KUHINJA  Za ovaj susret CIB-a madre je, da rastereti nas koludrice i da imamo priliku sudjelovati u svim zbivanjima CIB-a, odlučila kuhinju prepustiti profesionalnim kuharima. Iz „Turisthotela“ poslali su nam kuhara Ivu i kuharicu Dragicu i dvije konobarice, Tanju i Tijanu.

Kuhari su nastojali da sestre i gošće iz cijelog svijeta okuse i dožive našu domaću hranu. To je dolazilo do izražaja u dane kad je na jelovniku bila riba. Pripremali su riblju juhu, lešo ribu s blitvom, pečenu hobotnicu s krumpirima, ribu na gradele, salatu od mošuna, panirane osliće, rižot s plodovima mora, brudet od miješane ribe s palentom, pržene gavuniće i srdele. Jelovnik od mesa bio je također različit. Naravno, bila je nezaobilazna janjetina na ražnju, dalmatinska pašticada, teleći i pureći medaljoni, zapečena svinjska pisanica u tijestu punjena suhim šljivama, ražnjići…

Kuhar Ivo uglavnom se brinuo o glavnom jelu, dok se kuharica Dragica brinula o dodatcima uz jela i juhama.Tu je i ona pokazala svoje umijeće kuhajući domaće juhe od rajčica, ragu juhu od teletine, kokošju juhu s domaćom taranicom.

Priloge je pravila od sezonskog povrća usklađeno s glavnim jelom.

KOLAČ Kolače smo radile same u samostanskoj slastičarnici. Prije samog početka M. Vekenega napekla je desetak vrsta kolačića, koji su se podijelili po apartmanima. Napravile smo i po izboru kolače s kremom za prve dane. U nedjelju 6. rujna gosp. Augustin Šimat, pijanist, imao je koncert u dvorani sv. Benedikta i sv. Skolastike. Za tu priliku ispekla sam tri vrste kolača od sira, višanja i jabuka. Sutradan, 7. 9. uoči blagdana Male Gospe bio je drugi koncert koji smo mi koludrice zajedno s profesorima Gordanom i Igorom Cecić, imale u čast naše nebeske Zaštitnice i naših gošća. Za tu prigodu ispekla sam karamel roladu. Na blagdan Male Gospe predsjednica CIB-a, sr. Judit, slavila je 50-godišnjicu ulaska u samostan, pa sam joj napravila tortu i kocke od kave za ručak. M. Vekenega pobrinula se za kolače uz svečanu večeru. Pravila sam još kolač od marelica i sira, gledajući da se uvijek ima koji različit kolač. Kolače od voća uvijek su rado jele.

Imale su i jedno iznenađenje. Dok su se okupljale, napravila sam okruglice od šljiva. Neke od njih pitale su je li to desert ili glavno jelo.

M. Klara Begić

Opći dojam o dolasku CIB-a Teško je napisati na papiru, ono što se sve može izreći o tom velikom skupu predstavnica benediktinki iz cijelog svijeta. Dugo se pripremalo za dolazak ovoga velikog skupa. Pomalo sa strepnjom, jer ni oni nisu nikada kod nas bili, u našoj zemlji, a i mi s tako velikim skupom nemamo neko iskustvo. Unatoč svemu tome ispalo je više nego dobro, savršeno.

Č. M. Anastazija, koja je imala i preuzela veliku odgovornost sa svojim sestrama, kojih nije velik broj, a da ne kažemo starijih i nekoliko bolesnih, uz malu pomoć kućnog osoblja, dvije djevojke za posluživanje i jednog kuhara, uspjela je to savršeno organizirati (ne kaže se bez razloga, nije važan broj nego kvaliteta).

Tako da, Bogu hvala, niti jedan dan od 15 dana koliko su boravile kod nas, nije bio bez dobrog rasporeda. U svakom danu od jutarnje molitve koja počinje rano u 5.30 sati, preko drugih molitava, mise, doručka, izleta, predavanja za članice CIB-a i koncerta, sve je to bilo utanačeno po satu. Istinski govoreći gotovo nemoguće, ali ipak savršeno. Ozračje koje se osjećalo među njima, bilo je posebno, veličanstveno, bilo na izletima koji su se organizirali po našim poznatim otocima: kao što su Kornati, gdje su posjetili Sali (rodno mjesto M. Rafaele) i Telašćica, otok Pašman, Tkon, otok Ugljan, Sutomišćica (rodno mjesto Č. M. Anastazije) i Školjić. Na svim mjestima, gdje se god išlo, predstavnice CIB-a bile su lijepo dočekane, a posebno u rodnom mjestu Č. M. Anastazije, gdje ih je dočekala izvorna nošnja i igre i pjesme toga kraja, košarice s posebno lijepim grozdovima, raznoliki nacionalnih kolačići, sve je to za njih bilo ugodno i lijepo iznenađenje. Ispraćene su s poštovanjem i preporukama u njihove molitve. Situacija je bila još ljepša i olakšavajuća za njih jer su cijelo vrijeme imale vodiča koji je prevodio na njihovim jezicima, a i same sestre samostana sv. Marije govore skoro sve važne jezike, tako da se je moglo komunicirati, što je od svega najvažnije.

Išlo se je također u posjet benediktinskim samostanima u Dalmaciji. U Pagu susret s Cresom, Krkom, Rabom i Pagom, a u Šibeniku susret s Hvarom, Trogirom i Šibenikom, tako da su uz kulturu naše zemlje i našeg kraja mogli još upoznati rad samih benediktinki.

Obilazila su se i veća svetišta, kao Krasno na Velebitu, gdje su mogle upoznati i našu vjersku baštinu molitava i pjesama. I sama sam od njih čula velike pohvale i priče o velikim iznenađenjima, naravno ugodnima. Ne samo da su bile obogaćene za jedno iskustvo više u svom životu, one su bile istinski iznenađene dobrotom, ljubavlju i toplinom ovoga našeg naroda gdje su god prolazile. Najviše od svega oduševile su se molitvom, radom i slogom sestara benediktinki, pod vodstvom blage, ali i čvrste ruke Č. M. Anastazije. Čak je bilo izjava da su sve kao jedna u korskoj molitvi.

U samostanu je bio organiziran i koncert u čast naših predstavnica Cib-a, a održale su ga sestre sa Č. M. Anastazijom i njihovim profesorom pjevanja Igorom Cecićem. Taj ih je koncert istinski zadivio, a to se je moglo vidjeti i po pljesku koji je poslije svake završene pjesme bio dug i jak.

Puno bi se još moglo pisati o dojmovima, bilo ih je i previše. Uglavnom, svi su dojmovi bili i više od pozitivnog. Na odlasku iz samostana iz Zadra, iz naše zemlje, posebno je bilo dirljivo: Č. M. Anastazija svima je na odlasku uručila lijepe poklone za uspomenu, koje su im podijelile sestre obučene u narodnu nošnju, one su ih posebno oduševile. Sve je to bilo za vrijeme zajedničkog ručka, tako su oduševljenje i radost bili veliki i zajednički. Tada smo bili svi kao jedna zajednica pod vodstvom jedne časne majke. Tada se nije osjećalo da su oni gosti, a mi domaći, benediktinke su bile složne u smijehu i radosti, isto kao što i u molitvi i radu.

Suze radosti i tuge, koje su neizbježne na svim rastancima, nisu izostale ni na ovom. Plakalo se u srcu zbog radosti koju su doživjele, a poneka bi suza orosila oči naših gošća zbog odlaska. Pozdravima, poljupcima i pozivima da nam ponovo dođu, završio je posjet Cib-a. Samostan je ostao u tišini kao i prije. Sestre se ponovno vraćaju u svoju tišinu srca u kojem polako i pobožno prebiru i slažu dojmove koji su se događali svih ovih 15 lijepih i nezaboravnih dana, za samostan, za Zadar i za cijelu našu lijepu zemlju, s predstavnicama Cib-a, uz molitve i preporuke dragom Bogu za ovaj grad, ovu zemlju i cijeli svijet.

Hvaljen Isus i Marija!

Marija Bešker