Povijest CIB-a

ŠTO JE COMMUNIO INTERNATIONALIS BENEDICTINARUM (CIB)?

Nakon konzultacija sa svim samostanima benediktinki širom svijeta, u studenom 2001. odlučeno je zajedničkim imenom COMMUNIO INTERNATIONALIS BENEDICTINARUM (CIB) nazvati sve zajednice benediktinki koje Opat Primas priznaje kao takve i koje su navedene u Katalogu samostana reda Sv. Benedikta (Catalogus Monasteriorum O.S.B.). To je bio vrhunac razvoja nakon Drugog vatikanskog koncila, te početak nove ere za benediktinke.

Povijesni pregled CIB-a – benediktinska konfederacija

Između 1886. i 1893. papa Leon XIII je poduzeo korake ka uspostavljanju Benediktinske konfederacije, umrežene strukture između kongregacija benediktinaca tog vremena s Opatom Primasom kao ujedinjujuće osobe na čelu zajednice Sv. Anselma u Rimu. Svrha Konfederacije bila je stvoriti i učvrstiti međunarodne kontakte između muških benediktinskih samostana s ciljem unapređenja tradicije zapadnog monaštva i pripreme monaha kroz ozbiljno učenje za njihovu službu crkvi u 20. stoljeću. Za benediktinke nije postojala paralelna fondacija. Postupno su samostani i zajednice benediktinki bivali primani u Benediktinsku konfederaciju, ali ne kao punopravni članovi. Njihov status u Konfederaciji nije im davao mogućnost međusobne potpore kroz redovite susrete i međunarodni kontakt.

PRVI  KORACI  KA  UMREŽAVANJU  BENEDIKTINKI
NAKON  DRUGOG  VATIKANSKOG  KONCILA

(1968. – 1988.)

U članku 23. Koncilskog dokumenta „Perfectae Caritatis“, koji se odnosi na obnavljanje religijskog života, izričito se ohrabrivalo osnivanje konferencija i vijeća nadstojnica samostana kao sredstva izlaska malih zajednica iz izolacije i dijeljenja potencijala. Od 1893. Kongres opata je bio takva konferencija nadstojnica samostana koji uključuje sve samostane benediktinaca. Oko 1965. postalo je jasno da se nešto mora učiniti da bi se stvorila slična mogućnost i za benediktinke.

POVIJEST

Sinoda opata predsjednika pod Opatom Primasom Rembert Weaklandom glasovala je „da Opat Primas mora osnovati povjerenstvo za koludrice i sestre i da se to povjerenstvo mora podijeliti na dva ogranka, jedan za koludrice i jedan za sestre, ali oba pod istim tajništvom. Također je odlučeno da ova dva savjetodavna tijela mora sačinjavati jednak broj muškaraca i žena.“ (Okružnica Opata Primasa benediktinkama datirana 28. listopada 1968.). Ova dva povjerenstva su se odvojeno sastala s Opatom Primasom nekoliko puta tijekom sljedećih nekoliko godina.

Sinoda predsjednika odlučila je pozvati Povjerenstvo koludrica i nekoliko Generalnih priora benediktinskih sestara na Kongres opata kao promatrače.

Konfederacija je organizirala Stoljetni simpozij radi proslave obljetnice 1500 godina rođenja Sv. Benedikta. Pozvano je 55 opatica/priora kao predstavnice žena. To je bio prvi put da su se benediktinske opatice i priore, Moniales and Sorores, iz različitih tradicija i različitih dijelova svijeta sastale zajedno u Rimu – i opet samo kao gošće Kongresa opata.

Dva povjerenstva su se po prvi put sastala zajedno da bi raspravili mogućnost zajedničkog sastanka koludrica i sestara.

Četrdeset benediktinskih sestara pozvalo je 16 koludrica da im se pridruže na skupu o temi: “Implikacije Pravila Sv. Benedikta na život benediktinki,” u Casa Santo Spirito, generalatu benediktinskih sestara misionarki Tutzing u Rimu. Ovaj prvi Simpozij kojeg su organizirale sestre uspostavio je novo područje za suradnju između koludrica i sestara.

Pod Opatom Primasom Victorom Dammertzom dva povjerenstva su se spojila. Članstvo su predstavljale žene iz 18 regija (kasnije 19) iz čitavog svijeta, kao i generalna priora međunarodne kongregacije s matičnom kućom u Rimu i predstavnik organizacije AIM. Određen je Izvršni odbor radi organiziranja sljedećeg zajedničkog Simpozija. Izvršni odbor izradio je nacrt prvog statuta Povjerenstva uz pomoć Opata Primasa Viktora.

1987. – 1993.

Prvi međunarodni Simpozij benediktinki održao se u Generalatu benediktinskih sestara misionarki Tutzing u Rimu u listopadu 1987. s 40 predstavnica benediktinskih koludrica i sestara. Zajednice benediktinki su vrlo raznolike, ne samo zbog kulturalnih razlika. Osim toga – kao posljedica povijesnih i kanonskih čimbenika – njihov način života razvio se u različitim pravcima svaki s različitim naglascima, postajući zajednice koludrica ili sestara. Ne postoji središnja uprava za njih. Svaka od njih je autonomna. Ipak, kako je mreža oko našeg planeta postajala sve gušća, benediktinke su uvidjele da je potrebno naći nove načine zajedničke suradnje.  Proces je nastavljen, zahvaljujući hrabrosti i povjerenju velikog broja žena. Svaka od njih, uz podršku Opata Primasa svog doba, znala je da, ako smo voljne prihvatiti izazov kao i bogatstvo koji se nalaze u središtu iskrenog međusobnog susreta, Kraljevstvo Božje će uistinu zavladati među nama. To je bio put kojeg su 1987. godine izabrale benediktinke.

Drugi međunarodni simpozij održao se od 14. – 23. rujna, prvi susret žena u Sv. Anselmu u Rimu. Tema su bila inkulturirana monaška zvanja. Sva predavanja koja su obrađivala monaške zavjete i evangelička vijeća, bila su popraćena dvama odgovorima: npr. predavanje o siromaštvu, kojeg je iznijela sestra iz Brazila, pratila su dva odgovora, jedan iz Njemačke i jedan iz Južne Afrike, a predavanje iz poslušnosti iz Njemačke, pratili su odgovori iz SAD i Koreje. Na taj način, širila se perspektiva i omogućilo se dublje razumijevanje. Bog nas je podučavao kroz stvarnost koju smo iskusili. Kao što je amerikanac Joan Chittister OSB rekao u svojoj završnoj riječi: „Ništa od onog što mi učinimo ne može promijeniti prošlost, ali sve što činimo može promijeniti budućnost.” Bog nas vodi u budućnost i zajedno se krećemo prema toj budućnosti.

Rim 1997. – 1999.

Delegati iz 19 regija pozvane su u Rim da bi s Opatom Primasom raspravljale o svojim pitanjima. Odobrivši nacrt Statuta i izabravši moderatora za period od 4 godine, napravile su prve korake u stvaranju strukture i ovlasti svom krugu.

120 sudionica 3. međunarodnog simpozija, održanog od 5.-12. rujna, stiglo je u Rim iz 36 različitih zemalja od Australije do Vijetnama. Ovog puta tema je bila „Iskustvo Boga i benediktinski pristup molitvi“. Oba termina „iskustvo Boga“ i „molitva“ izražavaju duboku želju koja označava suvremenog čovjeka. Benediktinski pristup „neopisivoj zemlji iskustva Boga“ – koje je postalo očigledan – više predstavlja svjetovne korake u vjeri nego put ka izuzetnom. Ova duhovna tradicija naglašava Lectio Divina, liturgiju, izmjenu rada i molitve, vjeru u Božju prisutnost i vodstvo. Važno je praktično primijeniti ove korake, živjeti ih punom svijesti i dijeliti svoja iskustva na način na koji nam to kontekst dozvoljava.

Nakon Simpozija, delegati iz 19 regija održale su sastanak na kojem su odlučile sastajati se svake godine.

Prvi godišnji sastanak delegata iz 19 regija, održao se izvan Rima. Poziv na susret u SAD-u – korak koji je za europske sestre značio neuobičajeno dug put za koji je bilo potrebno i ponešto hrabrosti – pokazao se kao neodoljivim iskustvom velikodušne gostoljubivosti u duhu Sv. Benedikta u kontekstu dirljive liturgije i otvorenog dijeljenja. Iskusivši iz prve ruke dubinu benediktinske duhovnosti američkih sestara pomoglo je u uklanjanju ne razumijevanja iz prošlosti i ojačalo međusobno poštovanje.

Rim 2000.

Održan je kolokvij od 28. – 30. kolovoza radi proslave milenija. 50 koludrica i sestara sastalo se u Sv. Anselmu u Rimu i razgovaralo o kontroverznoj temi klauzure. Usprkos različitoj interpretaciji i načinima života, relativno mala grupa je mogla podijeliti iskustva i slušati se međusobno. Prepoznale su zajedničke vrijednosti u razlikama, kao i važnost učenja jedni od drugih.

Na ovom sastanku je postalo jasno da je potrebno pronaći jedno ime za sve benediktinke radi jačanja zajedničkog identiteta.

Nairobi 2001.

Godišnji sastanak delegata iz 19 regija održao se u Nairobiu, u Keniji. U okruženju napredne afričke zajednice s velikim novicijatom, rođeno je ime za međunarodnu mrežu benediktinki “Communio” (CIB).  Prisjećajući se važnosti kulturalnog iskustva u Sjevernoj Americi 1999., uložen je poseban napor u objašnjavanje nekih posebnih vidova afričke kulture. Na primjer, mlade sestre su pantomimom pokazale načine rješavanja sukoba u svojoj plemenskoj tradiciji, i podijelile su s ostalim delegatima svoju kulturu pjesme i plesa.

Rim 2002.

4. međunarodni Simpozij održao se od 4. – 11. rujna i to je bio prvi Simpozij kojeg je organizirao CIB – budući da je međunarodna mreža postala poznata. M. Máire Hickey OSB iz Dinklagea, koja je bila izabrana za moderatora grupe delegata od 1998., predsjedavala je sastankom. Opat Primas Notker Wolf OSB iz Rima je uz 80 delegata i 10 organizatora i prevoditelja, po prvi put pozdravio i 19 mladih sestara predstavnica 19 regija. Tema sastanka je bilo poglavlje 72. iz Pravila Sv. Benedikta: „Dobra revnost“. Prezentacije iz Zapadne Afrike, SAD-a, Australije, Filipina, Njemačke i Engleske pružile su materijal za razmišljanje i dijeljenje, naglašavajući karakteristike i procese obnove. Osim toga, prilozi iz svih 19 regija koji razmišljaju o područjima dinamičnog duhovnog nasljeđa u svakoj od regija pomogli su u konkretiziranju navedenih točaka.

Sydney 2003.

Domaćini godišnjeg susreta „Konferencije delegata“ u Sydneyu, Australija bile su sestre Dobrog Samaritanca. Jedno od pitanja na dnevnom redu, kako proširiti svijest o ciljevima CIB-a do najširih slojeva, odjednom je pronašlo odgovor – domaćinstvo Konferencije ima neposredan učinak na domaćine. Regija ima koristi od toga. Javila se ideja da se razvije ova mogućnost dijeljenja sa zajednicama iz različitih regija prilikom planiranja budućih susreta.

Assisi 2004.

Godišnji susret Konferencije CIB-a održao se u Asizu od 16. – 20. rujna 2004. Domaćin susreta bila je benediktinska zajednica starog samostana S.Giuseppe, osnovanog 1226., u godini preminuća Sv. Franje. Opatica Giacinta Soverino naglasila je važnost Asiza kao mjesta dijaloga. Njena zajednica (mikrosvijet CIB-a) približila je žene veoma različitih porijekla, tradicija, zemalja i kultura. Ona to razumije kao službu mira u Crkvi. CIB-u je ponudila jednu sobu za tajništvo, što je bilo prihvaćeno s velikom radošću.

Najvažniji naglasak na ovogodišnjem sastanku, bio je zajednički susret s talijanskim benediktinkama koje su došle u Asizi 17. i 18. rujna. Uz pomoć mnogih prevoditelja bilo je moguće prevladati jezične prepreke, čak i u raspravama u malim grupama.

Priznavanje CIB-a od strane Kongresa opata

U ponedjeljak, 27. rujna 2004. opati su na godišnjem Kongresu opata velikom većinom glasovali za promjenu u Lex Propria čime Konfederacija priznaje razvoj Communio Internationalis Benedictinarum. Ovim korakom su podaci o benediktinkama u Lex Propria ažurirani.

Poljska 2005.          

Od 5. – 15. rujna 2005. Konferencija CIB-a susrela se u Poljskoj, gdje je bila gost nadstojnica poljskih benediktinskih samostana, na čelu s predsjednicom opaticom Jolantom Rzoska i njezinom zamjenicom generalnom priorom Martynom Wysocka. Pripremajući se za Simpozij 2006., 24 članice Konferencije CIB-a su tijekom svoga trodnevnog sastanka prije dolaska poljskih nadstojnica raspravljale o temi mudrosti vodstva, te razmišljale o budućem razvoju CIB-a. Redoviti susreti već su donosili plodove upoznavanja i uzajamnog povjerenja koje ohrabruje produbljeno dijeljenje. Prezentacija poljskih ženskih benediktinskih samostana je bila izvrsno pripremljena i srdačna dobrodošlica od oko 20 benediktinskih nadstojnica pomogla je prevladati jezičnu zapreku. Zajedno s njima i nekoliko njihove braće posjetili smo obližnje benediktinske kuće i neke tipične poljske znamenitosti.

Rim 2006.

U petak, 15. rujna 2006., Konferencija delegata izabrala je prioru Judith Ann Heble iz samostana Sacred Heart, iz Lislee, SAD, kao moderatoricu za sljedeće četverogodišnje razdoblje. Pomoćna moderatorica je opatica Vera Lucia Parreiras Horta iz Salvadora, Brazil a ostale dvije članice vijeća su generalna priora Theodora Ntuli Twasana benediktinka iz Južne Afrike i sestra Teresa Paula Dias Perdigao, predsjednica Međunarodne benediktinske kongregacije Regina Apostolorum.

Isti dan, nova moderatorica se susrela s Upravnim vijećem, te su imenovali nova dva člana, u skladu sa Statutom CIB-a. Dvije imenovane članice vijeća su: priora Zoë Davis iz opatije Turvey, Velika Britanija, i sestra Clare Condon, priora benediktinki Dobrog Samarićanina, Australija.

Susretu je prethodio Simpozij koji je okupio više od 100 delegatkinja iz 19 regija iz čitavog svijeta, od kojih je svaka predstavljala oko 250 benediktinki iz svojih regija. Ovo je bio 5. međunarodni simpozij koji se održao u Rimu radi zbližavanja benediktinki različitih tradicija i kultura i uzajamnog ohrabrenja, produbljivanja monaške duhovnosti te stvaranja veza uzduž čitave našega malog planeta. U biltenu koji se može pronaći na ovoj mrežnoj stranici, donosi se više detalja o sastanku. Sudionice su objasnile da duboke promjene koje se događaju u društvu ne olakšavaju pronalaženje pravog jezika kojim bi se izrazile potrebe mladih žena koje žele pristupiti zajednici, ali je također bilo jasno da je poruka sv. Benedikta ostala ista kroz 1500 godina benediktinskog života. Mlade sestre koje su bile pozvane na sastanak, potvrdile su svoju vjeru u monaške vrijednosti i ohrabrile su nazočne opatice i priore u njihovoj teškoj zadaći vodstva u našem vremenu.